Prvi put objavljena 1977., to je prvo posthumno djelo svetog Josemarije. Skuplja 18 homilija. Njezin cilj je pomoći živjeti prijateljstvo s „Bogom blizu čitatelja", koristeći niz ljudskih i nadnaravnih vrlina kao referentnu točku. 

Homilije su to u kojima autor kršćanske kreposti uzima kao nit vodilju svog sinovskog razgovora s Bogom. U predstavljanju knjige, blaženi Álvaro del Portillo precizira da ove homilije „sadrže življenu doktrinu, gdje je dubina teologa povezana s evanđeoskom transparentnošću dobrog pastira duša". 

„U ovom drugom svesku propovijedi – nastavlja blaženi Álvaro del Portillo – prikupljamo neke tekstove koji su uređeni dok je mons. Escrivá de Balaguer još bio uz nas, ovdje na zemlji, i druge od mnogih koje je ostavio da ih kasnije objavi, jer je radio bez žurbe i bez pauze." 

„Ovih osamnaest propovijedi daje pregled temeljnih ljudskih i kršćanskih vrlina, za one koji žele izbliza slijediti Učiteljeve stope. (...). S monsinjorom Escrivá de Balaguer, riječ postaje razgovor s Bogom - molitva, ne prestajući biti ljupkim razgovorom u skladu s brigama i nadama onih koji ga slušaju. Ove su homilije, dakle, kateheza nauka i kršćanskoga života gdje, istodobno s govorom o Bogu, razgovaramo s Bogom: možda je u tome tajna njegove velike komunikacijske snage, jer se uvijek odnosi na Ljubav, u pogledu na Boga bez odmora i bez umora." „Uz jednostavnost, u ovim se spisima ističe stalni kontrapunkt strastvene, preplavljene ljubavi. Put do svetosti koji nam predlaže mons. Escrivá de Balaguer postavljen je s dubokim poštovanjem prema slobodi. Utemeljitelj Opusa Dei oduševljava riječima svetog Augustina, kojima hiponski biskup potvrđuje da je Bog 'prosudio da bi njegovim slugama bilo bolje ako bi mu slobodno služili'."