Lista točaka

Završi uvijek svoj ispit savjesti s jednim djelom ljubavi - bolju ljubavi - za sebe i za sve grijehe ljudi… - I cijeni očinsku Božju brigu kojom ti je Bog uklonio zapreke da se ne spotakneš.

Ne budi toliko slijep da propustiš ući u svako Svetohranište, kad opaziš zidove ili zvonike Gospodinovih domova. - On te čeka.

Ne budi toliko slijep ili tako lakomislen da propustiš moliti Neoskvrnjenoj Djevici Mariji barem jednu strelovitu molitvicu, kad prolaziš pokraj mjesta gdje znaš da se Krist vrijeđa.

Upotrebljavaj ta sveta «ljudska pomagala» koja sam ti savjetovao da ne izgubiš prisutnost Božju: strelovite molitvice, djela ljubavi i zadovoljštine, duhovne pričesti, «poglede» na sliku Naše Gospe…

Stavi se u rane raspetoga Krista. - Ondje ćeš naučiti čuvati svoja osjetila, imat ćeš unutarnji život i neprestano ćeš prikazivati Ocu Gospodinove i Marijine boli da bi platio za svoje dugove i za sve dugove ljudi.

Ne moli Isusa samo za oproštenje svojih grijeha: ne ljubi ga samo svojim srcem…

Daj Mu naknadu za sve uvrede koje su Mu nanesene, koje Mu se nanose i koje će Mu se nanijeti… ljubi ga svom snagom svih srdaca svih ljudi, i to onih koji su ga najviše ljubili.

Budi smion! Reci Mu da si luđi za Njim od Marije Magdalene, od Terezije i Male Terezije, zaneseniji od Augustina i Dominika, i Franje, od Ignacija i Ksavera.

Bol Ljubavi. - Jer On je dobar. - On je tvoj Prijatelj, koji je dao svoj život za tebe. - Jer sve dobro što imaš njegovo je. - Jer si Ga toliko vrijeđao… Jer ti je oprostio… On!... tebi!

- Plači, sinko moj, od bola Ljubavi.

Kako je plakao u podnožju oltara onaj mladi sveti svećenik, koji je postao mučenik, a sjetio se jedne duše koja se u smrtnom grijehu približila da primi Krista!

- Daješ li Mu ti tako zadovoljštinu?

Naša je volja, s milošću, svemoguća pred Bogom. - Tako, uz tolike uvrede nanesene Gospodinu, ako kažemo Isusu s djelotvornom voljom, dok se na primjer vozimo u tramvaju: «Bože moj, htio bih učiniti toliko djela ljubavi koliko puta se okrene svaki kotač ovog tramvaja.» U tom smo trenutku stvarno smo ljubili Isusa i dali Mu naknadu prema svojoj želji.

Ta «ludost» ne udaljava se od duhovnog djetinjstva: to je vječni dijalog između nedužna djeteta i oca zanesena svojim djetetom!

- Koliko me voliš? Reci! - I mališan tepa: Pu-no mi-li-ju-na!