Lista točaka

Djeca… Kako se nastoje vladati dostojno kad stoje pred svojim roditeljima!

I kako djeca kraljeva nastoje, pred svojim ocem kraljem, sačuvati kraljevsko dostojanstvo!

A ti…, zar ne znaš da stojiš uvijek pred Velikim Kraljem, svojim Ocem - Bogom?

«Oče - govorio mi je onaj momčić (što je bilo od njega?), dobar sveučilištarac - mislio sam na ono što ste mi rekli… da sam dijete Božje, te sam se iznenadio na ulici držeći se ponosno izvana i uznosito iznutra… ja sam dijete Božje!»

Savjetovao sam mu, sigurne savjesti, da gaji tu «oholost».

Boli me dok gledam opasnost mlakosti u kojoj se nalaziš kad ne vidim da ozbiljno ideš k savršenosti unutar svoga staleža.

- Reci sa mnom: Neću mlakosti! «Confige timore tuo carnes meas!» - Daj mi, Bože moj, djetinji strah, pa da reagiram!

«Timor Domini sanctus.» - Svet je strah Božji. - Strah koji znači sinovo štovanje Oca, nikada ropski strah, jer tvoj Otac-Bog nije tiranin.

Kad završiš svoj posao, obavi i posao svoga brata, pomažući mu radi Krista s takvom obzirnošću i naravnošću da se ni onaj kojemu si pomogao ne dosjeti da radiš više negoli moraš.

- Da, to je fina krepost Božjeg djeteta.

Dobro je da služiš Bogu kao sin, bez plaće, velikodušno… Ali se ne brini ako koji put pomisliš na nagradu.

Ne plaši se smrti. - Primi je već sada velikodušno… kad Bog hoće… kako Bog hoće… gdje Bog hoće. - Ne sumnjaj u ovo: doći će u vrijeme, na mjesto i način koji bude najprikladniji… poslana od tvog Oca-Boga. - Dobro došla, naša sestro smrti!

Dobro je slaviti Boga a da se ne uzme predujam (žena, djeca, časti…) te slave koju ćemo potpuno uživati s Njim u Životu…

Osim toga, On je velikodušan… daje stostruko; i to se očituje čak i u djeci. - Mnogi se odreknu potomstva radi njegove slave i imaju tisuće duhovne djece. - Djece kao što smo mi, našega Oca koji je na nebesima.

Ti si pred Bogom, koji je Vječan, više dijete nego što je pred tobom

mališan od dvije godine.

A osim toga što si dijete, sin si Božji. – To ne zaboravi!

Nemoj htjeti biti odrastao. - Dijete i uvijek dijete, makar umro od starosti. - Kad se dijete spotakne i padne, nitko se tomu ne čudi… Njegov se otac požuri da ga digne.

Ako je onaj koji se spotakao i pao odrastao čovjek, prvi pokret je smiješan. - Katkada, nakon što prođe taj prvi nagon, ono smiješno ustupi mjesto samilosti. - Ali odrasli se moraju sami dići.

Tvoje dnevno žalosno iskustvo puno je spoticanja i padova. Što bi bilo od tebe kad ne bi bio sve više dijete?

Ne želi biti odrastao. - Budi dijete i neka te, kad se spotakneš, digne ruka tvoga Oca-Boga.

Kad te je htio imati za apostola, Gospodin te je podsjetio da nikada ne zaboraviš da si «dijete Božje».