Lista točaka

Ne budi mi tako… osjetljiv. - Vrijeđa te bilo koja stvar. - Treba mjeriti riječi da se uzmogne govoriti s tobom o najneznatnijem predmetu.

Ne uznemiruj se ako ti kažem da si… nesnosan. Dok se ne popraviš, neće nikada od tebe biti koristi.

Tvoj muževan duh, ispravan i jednostavan, postaje ozlojeđen kad osjeti da je uvučen u spletke i prepirke koje ne može shvatiti i u koje se nikada nije htio miješati. - Prihvati to poniženje koje znači takvo povlačenje po tuđim jezicima i nastoj da ti loše iskustvo da više dara za diskreciju.

Svetu čistoću Bog daje kad se za nju ponizno moli.

Ne svladavaš se, ne mrtviš se jer si ohol. - Živiš li životom pokajnika? Ne zaboravi da su oholost i pokora spojivi… - Evo još razloga: Jeli tvoja muka poslije pada, poslije propusta velikodušnosti, bol ili bijes što se vidiš tako malen i bez snage? - Kako si daleko od Isusa ako nisi ponizan… makar… tvoji bičevi cvali svakog dana novim ružama.

Kakva li okusa po žuči i octu, po pepelu i pelinu! Kako li isušena, gorka i ispucana nepca! – Izgleda kao da je ništa taj fiziološki dojam ako ga usporedimo s ostalim bljutavostima tvoje duše.

«Traže naime da daš više od sebe», a ne znaš dati. - Ponizi se! Bi li ostao taj gorki dojam neugodnosti u tvojem tijelu i u tvojem duhu, kad bi učinio sve što možeš?

Taj Krist koga ti vidiš nije Isus. - U svakom slučaju bit će to žalosna slika koju mogu vidjeti tvoje mutne oči… - Očisti se! Izbistri svoj pogled poniznošću i pokorom. Nakon toga… neće ti nedostajati čista svjetla Ljubavi. I imat ćeš savršen vid. Tvoja će slika biti stvarno njegova: On!

Tvoja je ljubav … preuzetna. - Izdaleka privlačiš: imaš svjetla. - Izbliza, odbijaš: nedostaje ti topline. - Kakva šteta!

Kad ti plješću za uspjeh, neka u tvojim ušima zazvoni također i smijeh što si ga izazvao svojim neuspjesima.

Ne budi kao ona pozlaćena vjetrenjača na krovu palače! Koliko god sjala i visoko stajala nije važna za solidnost zgrade.

- O, kad bi bio poput stara klesana kamena skrivena u temeljima pod zemljom, gdje te nitko ne vidi! Zbog tebe se neće srušiti kuća.

Što me više uzdižeš, Isuse moj, to me više ponizi i daj mi da znam što sam bio i što ću biti ako me ti napustiš.

Ne zaboravi da si smetlište. - Stoga, ako te možda božanski Vrtlar treba, i ako te pere i čisti… i puni te plemenitim cvijećem…, ni miris ni boja što uljepšavaju tvoju ružnoću ne trebaju te uzoholiti.

- Ponizi se! Zar ne znaš da si posuda za otpatke?

Kad se vidiš kakav si, treba ti biti prirodno da te preziru.

Možeš mirno odbaciti te misli pune ponosa: ti si kao kist u umjetnikovoj ruci. - I ništa više.

- Reci mi čemu služi kist ako ne pusti slikara raditi.

Kako bi ti, tako prazan i tako umišljen, bio ponizan, dovoljno ti je razmotriti one Izaijine riječi: ti si «kap vode ili rose što pada na zemlju i jedva se primjećuje.»

Ako ti poslušnost ne da spokoja, znači da si ohol.

Gube se tvoj talent, tvoja simpatija, tvoji odnosi… Ljudi ti ne daju da ih iskoristiš. - Razmisli dobro o tim riječima jednoga duhovnog pisca: «Ne gubi se kâd koji se prinosi Bogu. - Više se časti Gospodin žrtvovanjem vlastitih talenata nego njihovom ispraznom upotrebom».

Sva naša jakost je posuđena.