Lista točaka

Čovječe, budi nešto manje naivan (iako si još dijete, i upravo zato što si dijete pred Bogom) i ne izlaži mi lakomisleno svoje braće pred stranim osobama.

Potrebno je uvjeriti se da Bog stoji neprestano uz nas. - Živimo kao da bi Bog bio tamo daleko, gdje zvijezde sjaju i nemamo na umu da također stoji uvijek uz nas.

I stoji kao ljubazan otac - svakoga od nas voli više nego što sve majke svijeta mogu voljeti svoju djecu - pomažući nam, nadahnjujući nas, blagoslivljajući… i opraštajući.

Koliko smo puta uspjeli razvedriti svoje roditelje rekavši im, poslije kakve nestašnosti: „Neću nikad više!“ - Možda smo onaj isti dan pali iznova… I naš otac, s hinjenom strogošću u glasu i ozbiljna lica, kori nas… a u isti se čas raznježuje njegovo srce koje poznaje našu slabost, misleći: jadan dječak, koliko se napreže da se dobro vlada!

Potrebno je da se napijemo i zasitimo istinom da je Gospodin Otac, i te kako naš Otac, koji stoji uz nas i na nebesima.

Javni su te događaji stavili u dragovoljni zatvor koji je možda, po svojim okolnostima, gori od zatvora kakve tamnice. - Pretrpio si pomrčinu svoje osobnosti.

Ne nalaziš polja rada zbog sebičnosti, radoznalosti, nerazumijevanja i šaputanja. - Dobro, i što sad? Zar zaboravljaš na svoju slobodnu volju i na svoju snagu «djeteta»? - Nedostatak lišća i cvjetova (vanjske djelatnosti) ne isključuje razmnožavanje i unutarnju djelatnost korijenja (unutarnji život).

Radi! Već će se prilike promijeniti i dat ćeš više plodova, tečnijih nego prije.

Pobrini se da upoznaš «put duhovnog djetinjstva» a da se ne «siliš» slijediti taj put. - Pusti Duha Svetoga da djeluje.

Put djetinjstva. - Prepuštanje. - Duhovno djetinjstvo. - Sve to nije ludorija, nego jak i solidan kršćanski život.

U duhovnom životu djetinjstva stvari što ih govore ili čine djeca nikada nisu djetinjarije i budalaštine.

Duhovno djetinjstvo nije duhovna glupavost ni «sladunjavost»! Ono je razuman i snažan put kojim, zbog njegove napornosti, duša treba započeti i nastaviti ići vođena Božjom rukom.

Duhovno djetinjstvo zahtijeva pokornost razuma, a to je teže od pokornosti volje. - Da bi se razum podložio, potrebno je, osim milosti Božje, neprestana vježba volje kako bi se znao zanijekati, uskratiti tijelu ono što je njegovo, neprestano i uvijek. Dosljedno tome, onaj koji hoda «putićem djetinjstva» treba, paradoksalno, osnažiti i omuževiti volju da bi postao dijete.

Biti malen! Velike su odvažnosti uvijek svojstvo djece. - Tko traži…

mjesec? - Tko se ne obazire na pogibli da bi postigao svoju želju?

«Ulijte» u «takvo» dijete mnogo milosti Božje, želju da čini Volju Božju, mnogo ljubavi prema Isusu, sve ljudsko znanje, koliko dopusti njegova sposobnost…, i dobit ćete sliku značaja sadašnjih apostola, onakvih kakve ih Bog nesumnjivo hoće.

Budi dijete! - Budi još više dijete! - Ali ne zaustavi mi se u «ludim godinama». Jesi li vidio išta gluplje od staro-mladog djeteta ili djetinjastog starca?

Budi dijete s Bogom jer to i jesi! I vrlo muževan čovjek u svemu ostalomu. - Ah, i pusti te manire salonskog psića.

Često smo skloni počiniti male djetinjarije. - To su mala divna djela pred Bogom, a dok se u njih ne uvuče rutina, bit će jamačno plodonosna, kao što je uvijek plodonosna Ljubav.

Ti si pred Bogom, koji je Vječan, više dijete nego što je pred tobom

mališan od dvije godine.

A osim toga što si dijete, sin si Božji. – To ne zaboravi!

Kad te pritisnu tvoje bijede, nemoj se ražalostiti. - Hvali se u svojim bolestima kao sveti Pavao, jer se djeci, bez straha da budu smiješna, dopušta oponašati velike.

Neka te tvoje pogreške i nesavršenosti, pa i tvoji teški padovi, ne odbiju od Boga. - Ako je nejako dijete pametno, ono nastoji biti blizu svog Oca.

Ne uznemiruj se ako se naljutiš dok radiš te male stvari koje On od tebe traži. - Već ćeš doći do toga da se nasmiješ…

Ne vidiš li kako preko volje daje priprosto dijete ocu, koji ga kuša, poslasticu koju je imalo u svojim rukama? - Ali mu je daje! Pobijedila je ljubav.

Kad želiš učiniti nešto dobro, vrlo dobro, onda činiš gore. - Ponizi se pred Isusom i reci Mu: „Jesi li vidio kako sve činim loše? - Ako mi, dakle, ne pomogneš, još ću gore učiniti!

Imaj smilovanja prema svom djetetu! Gle, hoću svakoga dana napisati veliku stranicu u knjizi svoga života… Ali tako sam nespretan da, ako mi Učitelj ne vodi ruku, umjesto vitkih poteza ispod moga pera izlaze iskrivljene crte i mrlje koje se ne mogu nikomu pokazati.

Od sada, Isuse, pisat ćemo uvijek udvoje!“

Priznajem svoju veliku nespretnost, Ljubavi moja! Tolika… tolika je da zadajem bol čak i onda kada želim milovati. - Ublaži manire moje duše: daj mi, hoću da mi daš, unutar snažne muškosti života djetinjstva onu nježnost i umiljavanje koju imaju djeca u intimnom izljevu ljubavi sa svojim roditeljima.

Pun si bijeda. - Svaki dan ih sve jasnije vidiš. - Ali neka te ne preplaše. - On dobro zna da ne možeš dati više ploda.

Tvoji nehotični padovi - padovi djeteta - uzrokuju da se tvoj Otac-Bog više skrbi i da te tvoja Majka Marija ne pušta iz svoje milostive ruke! Iskoristi to i, nakon što te Gospodin danomice pridigne s tla, zagrli Ga svom svojom snagom i položi svoju bijednu glavu na njegove otvorene grudi, kako bi te zaludili otkucaji njegova ljubaznog Srca.

Jedan ubod. - I drugi. I još jedan. - Trpi ih, čovječe! Zar ne vidiš kako si malen i da na svom putiću u svom životu možeš prikazivati samo te male križeve?

Osim toga, pazi! Jedan križ iznad drugoga - jedan ubod… i drugi… kako velik kup!

Na kraju, sinko, znao si učiniti veoma veliku stvar: ljubiti.

Kad dječja duša prikazuje Gospodinu svoje želje za oproštenjem, treba biti sigurna da će te želje uskoro vidjeti ispunjene! Isus će iščupati iz duše nečist rep koji duša vuče zbog svojih prošlih bijeda, uklonit će mrtvi teret, ostatak svih nečistoća, koji je uzrok da se priljubljuje k tlu; bacit će daleko od djeteta sav zemaljski teret njegova srca kako bi se moglo uspeti do Veličanstva Božjega, kako bi se stopilo u živoj razbuktaloj vatri Ljubavi koja je On sam.

Ta ti sklonost, koju uzrokuju tvoji propusti velikodušnosti, tvoji padovi, tvoji uzmaci, možda samo prividni, daje mnogo puta dojam da si razbio nešto vrlo vrijedno (svoje posvećivanje).

Ne uznemiruj se! Unesi u nadnaravni život pametan način, koji primjenjuju jednostavna djeca za rješavanje slična sukoba.

Razbila su - zbog krhkosti gotovo uvijek - kakav predmet što ga je njihov otac vrlo cijenio. - Žao im je, možda plaču, ali idu utješiti svoju bol s gospodarom stvari koja je postala neupotrebljiva zbog njihove nespretnosti… I otac zaboravlja na vrijednost razbijena predmeta - makar bila i velika - i pun nježnosti ne samo da oprašta mališanu nego ga i tješi i hrabri. - Nauči!

Neka vaša molitva bude muževna. - Biti dijete ne znači biti ženskast.

Za onoga koji ljubi Isusa molitva je, pa i suhoparna molitva, naslada koja uvijek dokonča boli! Ide se na molitvu žudnjom kojom dijete ide po šećer nakon što je popilo gorak lijek.

Rastresen si u molitvi. - Nastoj izbjeći rastresenost, ali se ne brini ako usprkos svemu budeš i dalje rastresen.

Zar ne vidiš kako se u naravnom životu čak i najdiskretnija djeca zaokupljaju i zabavljaju onim što ih okružuje, a da mnogo puta ne paze na objašnjenje svoga oca? - To ne znači nedostatak ljubavi ni poštovanja. To je bijeda i tričarija svojstvena djetetu.

Pazi, dakle! Ti si dijete pred Bogom.