Lista točaka

Ne govori: «Takva mi je ćud…, to su stvari moga karaktera.» To su stvari nedostatka tvoga karaktera. Budi muž – «esto vir».

Vedrina. - Zašto se trebaš ljutiti kad tako vrijeđaš Boga, dosađuješ bližnjemu,

sebe ozlojeđuješ… a na koncu se moraš smiriti.

Ono isto što si rekao reci mu drugim tonom, bez srdžbe, i tvoje će rasuđivanje dobiti snagu, a, što je najvažnije, ne ćeš uvrijediti Boga.

Ne kori dok osjećaš gnjev zbog počinjene pogreške. Pričekaj do sljedećeg dana ili još dulje. - A onda, miran i pročišćene nakane, ne propusti ukoriti. - Više ćeš postići jednom srdačnom riječi nego li nakon tri sata prepirke. - Ublaži svoju ćud!

Sukobljavaš se s karakterom ovoga ili onoga… Potrebno je da bude tako: nisi zlatnik koji se svakome sviđa.

Osim toga, kad ne bi bilo tih sukoba što nastaju u dodiru s bližnjim, na koji bi način poravnavao šiljke, bridove i izbočine - nesavršenosti, nedostatke svoje ćudi, da stekneš pravilan, uglađen i blag, ali snažan oblik ljubavi i savršenstva?

Kad bi tvoj karakter i karakter onih koji s tobom žive bio sladunjav i mekan poput kreme, nikada se ne bi posvetio.

Ne raspravljajte. - Iz rasprave ne običava izići svjetlo jer ga gasi strast.

Ogorčenost je naoštrila tvoj jezik. Šuti!

Šuti uvijek kad osjetiš u sebi vrutak gnjeva. - Pa makar bio najpravednije razljućen.

- Jer, usprkos tvojoj diskreciji, u tim trenucima kažeš uvijek više nego što bi htio.

Isus… šuti. – «Jesus autem tacebat». - A ti, zašto govoriš? Da se utješiš ili da se opravdaš?

Šuti. - Traži radost u prezirima! Uvijek će te manje zlostavljati nego što zaslužuješ.

- Možeš li ti, možda, pitati: «Quid enim mali feci?» - koje sam zlo učinio?

Grde te? - Ne ljuti se kako ti to savjetuje tvoja oholost. - Misli: „Kako su samilosni prema meni! Koliko su toga prešutjeli!“