Lista točaka

Ako se ne mrtviš, nikada nećeš biti duša molitve.

Ona duhovita primjedba ili dosjetka koja nije izašla iz tvojih usta; onaj ljubazni smiješak za onoga koji ti dosađuje; ona šutnja pred nepravednom optužbom; tvoj dobrostiv razgovor s dosadnima i nametljivima; svakodnevno prelaženje preko ove ili one neugodnosti i nezgodne sitnice osoba koje s tobom žive… To je, zajedno s ustrajnošću, solidno unutarnje mrtvljenje.

Ne reci: ova me osoba gnjavi. - Misli: ova me osoba posvećuje.

Nijedan se ideal ne ostvaruje bez žrtve. - Odriči se. Tako je lijepo biti žrtva!

Koliko puta namjeravaš služiti Bogu u nečem…, a tako si bijedan da se moraš zadovoljiti time da mu prikažeš bijes, osjećaj da nisi umio ispuniti onu tako laku odluku.

Ne propusti priliku da popustiš u svom vlastitom sudu. - Teško je… ali je tako drago Božjim očima!

Kad vidiš kakav siromašan križ od drveta, sam, prezren i bez vrijednosti i bez Raspetoga, ne zaboravi da je taj križ tvoj križ: svagdanji, skriveni, bez sjaja i bez utjehe… što čeka raspetoga, koji mu nedostaje: i taj raspeti trebaš biti ti.

Traži mrtvljenje koje neće mrtviti druge.

Gdje nema mrtvljenja nema kreposti.

Unutarnje mrtvljenje. - Ne vjerujem u tvoje unutarnje mrtvljenje kad vidim da ne cijeniš, ne prakticiraš mrtvljenje osjetila.

Pijmo do zadnje kapi iz kaleža boli u sadašnjem bijednom životu. Što znači trpjeti deset, dvadeset, pedeset… godina, ako zatim dolazi nebo zauvijek, zauvijek… zauvijek?

- I, osobito - više nego navedeni razlog «propter retributionem» - što znači trpjeti ako se trpi radi utjehe, da se ugodi Bogu Gospodinu Našemu, u duhu zadovoljštine, sjedinjen s Njime na Njegovu Križu, jednom riječi: ako se trpi iz Ljubavi?...

Oči! Preko njih ulaze u dušu mnoge zloće… - Kolikih li iskustava poput Davidovih!... Ako pazite na vid, osigurali ste stražu svoga srca.

Hoćeš svojevoljno zadati sebi kaznu za svoju slabost i nedostatak velikodušnosti? - Dobro! Ali neka bude diskretna pokora, kao što bi je zadao neprijatelju koji je u isto vrijeme naš brat.

Radost jadnih ljudi uvijek ostavlja okus gorčine pa makar imala nadnaravni motiv. - Ta što si mislio? - Ovdje dolje bol je sol našega života.

Koliko ih ima koji bi se dali propeti na križ pred zadivljenim pogledom tisuća gledatelja, a ne znaju kršćanski trpjeti ubode svakoga dana! – Promisli, dakle, što je više herojski.

Čitali smo - ti i ja - herojski običan život onoga Božjeg čovjeka. - I vidjeli smo ga (kojeg li računovodstva u njegovu posebnom ispitu savjesti) kako se bori mjesecima i godinama za vrijeme doručka: danas je pobjeđivao, sutra je bio pobijeđen… Bilježio je: «Nisam uzeo maslaca…, uzeo sam maslaca!»

O, kad bismo i mi - ti i ja - živjeli svoju… «tragediju» maslaca.

Herojska minuta. - To je onaj trenutak kad trebaš ustati iz kreveta. Bez oklijevanja. Jedna nadnaravna misao i… ustaj! - Herojska minuta! Eto ti mrtvljenja koje jača tvoju volju i ne slabi tvoje naravi.

Zahvali kao na posebnoj usluzi to što prema samome sebi osjećaš svetu odvratnost.

Ako izgubiš nadnaravni smisao svog života, tvoja će ljubav biti filantropija, tvoja čistoća pristojnost, tvoje mrtvljenje glupost, tvoja stega bič, a sva tvoja djela jalova.