Lista točaka

Akcija ne vrijedi ništa bez molitve: molitva dobiva vrijednost po žrtvi.

Najprije molitva, zatim zadovoljština, na trećem mjestu, sasvim na trećem mjestu, akcija.

Molitva je temelj duhovne zgrade. Molitva je svemoćna.

«Domine, doce nos orare» - Gospodine, nauči nas moliti! - A Gospodin odgovori: Kad se molite, govorite: «Pater noster, qui es in coelis…» - Oče naš, koji jesi na nebesima…

Kako da visoko ne cijenimo usmenu molitvu!

Polako. - Pazi što govoriš, tko govori i o komu. - Onaj, naime, govor na brzinu, bez prilike za razmišljanje, nije drugo nego žamor, mlaćenje prazne slame.

I kazat ću ti sa svetom Terezijom da to ne zovem molitvom, makar ne znam koliko micao usnicama.

Tvoja molitva mora biti liturgijska. – O, kad bi se dao na recitiranje psalama i molitava iz misala, umjesto da se držiš privatnih ili posebnih molitava!

«Čovjek ne živi samo o kruhu nego i o svakoj riječi koja dolazi iz usta Božjih», rekao je Gospodin. - Kruh i riječ: Hostija i molitva!

Ako nije tako, ne ćeš živjeti nadnaravnim životom.

Tražiš društvo prijatelja koji ti svojim razgovorom i svojom naklonošću, svojim vladanjem, čine podnošljivijim progonstvo ovoga svijeta… iako prijatelji ponekad izdaju. - To mi se ne čini loše.

Ali… kako to da ne tražiš svakoga dana intenzivnije društvo, razgovor s Velikim Prijateljem koji nikada ne izdaje?

«Marija je izabrala najbolji dio», čita se u svetom Evanđelju. - Eno je kako upija riječi Učiteljeve. U prividnom neradu moli i ljubi. - Zatim prati Isusa po putovima njegova propovijedanja, po gradovima i selima.

Kako je teško pratiti Ga bez molitve!

Ne znaš moliti? - Uđi u prisutnost Božju i čim počneš govoriti: «Gospodine, ne znam moliti!...», budi siguran da si započeo moliti.

Pisao si mi: «Moliti znači govoriti s Bogom. Ali o čemu govoriti?» - O čemu? O Njemu, o sebi: o svojim radostima, žalostima, uspjesima, neuspjesima, plemenitim ambicijama, dnevnim brigama…, o slabostima! Govori Mu o svojoj zahvalnosti i prošnji, o Ljubavi i zadovoljštini.

U dvije riječi: spoznati Njega i spoznati sebe: «postići intimnost».

«Et in meditatione mea exardescit ignis» - i u mojem se razmatranju zapali oganj. - Za tim težiš kad moliš: Načiniti iz sebe krijes, živi oganj, koji daje toplinu i svjetlo.

Stoga, kad ne možeš ići naprijed, kad osjetiš da se gasiš ako ne možeš baciti u vatru klade koje zamirišu, baci granje i lišće malih usmenih molitava, strelovitih molitvica, da one nastave hraniti vatru. - I iskoristio si vrijeme.

Nasmijao si me svojom molitvom… nestrpljivom. Govorio si Mu: «Ne želim ostariti, Isuse… Mnogo je čekati da te vidim! Onda možda ne ću imati srca u zanosnim grudima kao što ga sada imam. Kad budem star, bit će kasno. Sada bi moje sjedinjenje s tobom bilo snažnije, jer te volim Ljubavlju mladića.»

Sviđa mi se što proživljavaš tu «ambicioznu zadovoljštinu»: svijet, rekao si mi. - Dobro, ali u prvom redu su članovi tvoje nadnaravne i krvne obitelji, oni iz kraja koji je naša Domovina.

Govorio si mu: Nemoj se pouzdavati u mene. Ja se, dakako, pouzdajem u Tebe, Isuse. Prepuštam se u Tvoje ruke. Tamo ostavljam sve što imam: svoje bijede. I čini mi se, da je to dobra molitva.

Molitva kršćanina nikada nije monolog.

«Minute šutnje» - Neka to ostane za one koji imaju suho srce. Mi katolici, djeca Božja, govorimo s našim Ocem koji je na nebesima.

Ne napusti svoga duhovnog štiva. - Štivo je mnoge učinilo svetima.

U štivu - pišeš mi - stvaram skladište goriva. - Čini se kao nepomična hrpa, no odanle moje pamćenje često spontano izvlači gorivo koje puni životom moju molitvu i užiže moje djelo zahvale poslije pričesti.

Na bojištu. Dvadesetak časnika u plemenitu i veselu prijateljstvu. Čuje se jedna pjesma, zatim druga pa više njih.

Podijeljena srca neću i ne želim;

kad ti dajem svoje, ostani sa cijelim.

«Koliki li je otpor da bi se dalo cijelo srce!» - I molitva je proključala u blagi i široki tok.

Ako se ne mrtviš, nikada nećeš biti duša molitve.

Neka tvoja volja putem ispaštanja od osjetila zahtijeva ono što ti ostale moći uskraćuju u molitvi.

Govorila je jedna duša molitve: „Neka Isus bude u nakanama naša svrha, u čuvstvima naša ljubav, u riječi naš predmet, u djelima naš uzor.

Taj nadnaravni način postupanja je prava vojnička taktika. Podržavaš rat - dnevne borbe svog unutarnjeg života - na položajima što ih smještaš daleko od glavnih bedema svoje tvrđave.

I neprijatelj dolazi onamo k tvom malom mrtvljenju, k tvojoj redovitoj molitvi, k tvom svakodnevnom radu, k tvom planu života! I teško da se uspije približiti do kula tvoga grada, slabih za napad. - Ako i dođe, dođe bez učinka.