Lista točaka

Potrebno je uvjeriti se da Bog stoji neprestano uz nas. - Živimo kao da bi Bog bio tamo daleko, gdje zvijezde sjaju i nemamo na umu da također stoji uvijek uz nas.

I stoji kao ljubazan otac - svakoga od nas voli više nego što sve majke svijeta mogu voljeti svoju djecu - pomažući nam, nadahnjujući nas, blagoslivljajući… i opraštajući.

Koliko smo puta uspjeli razvedriti svoje roditelje rekavši im, poslije kakve nestašnosti: „Neću nikad više!“ - Možda smo onaj isti dan pali iznova… I naš otac, s hinjenom strogošću u glasu i ozbiljna lica, kori nas… a u isti se čas raznježuje njegovo srce koje poznaje našu slabost, misleći: jadan dječak, koliko se napreže da se dobro vlada!

Potrebno je da se napijemo i zasitimo istinom da je Gospodin Otac, i te kako naš Otac, koji stoji uz nas i na nebesima.

Gle kako milosrdno srce ima pravda Božja! - Na ljudskim sudovima kažnjava se onoga koji ispovjedi svoju krivnju, a na Božjem se oprašta.

Blagoslovljen budi sveti Sakrament pokore.

Bole te propusti ljubavi bližnjega prema tebi. Koliko će boljeti Boga tvoji propusti ljubavi - ljubavi prema Njemu!

Ako si tako bijedan, zašto te čudi to što drugi imaju svoje bijede?

Prisili se, ako je potrebno, na opraštanje onima koji te uvrijede i to od prvog trenutka, jer koliko god bila velika šteta i uvreda koju ti nanesu, veće je uvrede Bog tebi oprostio.

Slažem se: ona je osoba bila zločesta prema tebi. - Ali nisi li ti bio gori s Bogom?

Odriješili su se jezici i pretrpio si nepristojnosti koje su te tim više uvrijedile jer ih nisi očekivao.

Tvoja nadnaravna reakcija treba biti oproštenje - i, štoviše, moliti oproštenje - i iskoristiti iskustvo da se otrgneš od stvorova.

Ta ti sklonost, koju uzrokuju tvoji propusti velikodušnosti, tvoji padovi, tvoji uzmaci, možda samo prividni, daje mnogo puta dojam da si razbio nešto vrlo vrijedno (svoje posvećivanje).

Ne uznemiruj se! Unesi u nadnaravni život pametan način, koji primjenjuju jednostavna djeca za rješavanje slična sukoba.

Razbila su - zbog krhkosti gotovo uvijek - kakav predmet što ga je njihov otac vrlo cijenio. - Žao im je, možda plaču, ali idu utješiti svoju bol s gospodarom stvari koja je postala neupotrebljiva zbog njihove nespretnosti… I otac zaboravlja na vrijednost razbijena predmeta - makar bila i velika - i pun nježnosti ne samo da oprašta mališanu nego ga i tješi i hrabri. - Nauči!