Lista točaka

Sotonin uzvik «non serviam» bio je odviše plodonosan. - Ne osjećaš li plemenit poticaj da kažeš svakog dana voljom molitve i djela «serviam» - služit ću ti, bit ću ti vjeran! - da plodnošću nadmaši onaj povik odmetništva?

Dobro. Što sad? - Ne shvaćam kako se možeš povući s tog posla s dušama (da nije, možda, zbog skrivene oholosti, zato što se smatraš savršenim?), jer oganj Božji, koji te privukao, osim svjetla i topline koji te oduševljavaju, ispušta ponekad dim slabosti sredstava.

Ti si prljav i staložen prah. - Makar te dah Duha Svetoga digao iznad svih zemaljskih stvari i učinio da blistaš kao zlato kad u visinama svojom bijedom odraziš previšnje zrake Sunca Pravde, ne zaboravi siromaštva svojega stanja.

Jedan trenutak oholosti vratio bi te na tlo i prestao bi biti svjetlo i ponovno bi postao blato.

Ti… ohol? - Zbog čega?

Oholost? - Zbog čega?... Za malo godina - dana - bit ćeš hrpa smrdljive strvine: crvi, smrdljive tekućine, blatne krpe mrtvačkog pokrova… i nitko na zemlji ne ćete se sjećati.

Zbog oholosti si već počeo vjerovati da si ti sam kadar za sve. - Krist te je napustio jedan trenutak i strmoglavio si se. - Budi ponizan i njegova izvanredna pomoć neće ti izostati.

Vidim te, viteže kršćanski - kažeš da to jesi - kako ljubiš jednu sliku, šapćući neku usmenu molitvu, vičući protiv onih koji napadaju Crkvu Božju… i da polaziš čak i na svete sakramente.

Ali te ne vidim da činiš kakvu žrtvu, ni da se čuvaš nekih mondenih razgovora (s pravom bi ih mogao drugačije nazvati), ni da si velikodušan prema podređenima… ni prema toj Crkvi Kristovoj! Ni da podnosiš kakvu slabost svog brata, niti da suzbijaš svoju oholost za opće dobro, ni da se ostavljaš svoje krute čahure sebičnosti, ni… toliko još toga!

Vidim te… - Ne vidim te… - I ti… kažeš da si kršćanski vitez? - Kako bijedan pojam imaš o Kristu!

«Deo omnis gloria» - Bogu sva slava. - To je kategorična ispovijed našega ništavila. On, Isus, je sve. Mi, bez Njega, ništa ne vrijedimo, ništa.

Naša ispraznost bila bi to: prazna slava bila bi svetogrdna krađa; «ja» se ne smije nigdje pojaviti.

Bez mene ne možete učiniti ništa, rekao je Gospodin. - I rekao je to kako ti i ja ne bismo pribilježili njegove uspjehe kao svoje. - «Sine me, nihil!...»

Kako se usuđuješ upotrijebiti svoj razum, tu iskru božanskog shvaćanja, za nešto što ne znači dati slavu tvomu Gospodinu?

Kad svrha života ne bi bila slava Božja, život bi bio vrijedan prezira, još više: vrijedan gnušanja.