Lista točaka

U tom kontekstu, koju je ulogu Opus Dei ispunio, a koju trenutno ispunjava?

Nije na meni da ocjenjujem posao koji je, putem milosti Božje, Opus Dei napravio. Samo ću reći da je svrha Opusa Dei gajiti potragu za svetošću i provođenje apostolata kršćana koji žive u svijetu, bez obzira na njihovo stanje u životu ili položaj u društvu.

Djelo je rođeno da pomogne tim kršćanima, koji kroz svoju obitelj, svoja prijateljstva, svoj svakodnevni rad, svoje težnje, oblikuju dio same strukture građanskog društva, da bi razumjeli da njihov život, takav kakav jest, može biti prilika za susret s Kristom: da je to put svetosti i apostolata. Krist je prisutan u svakoj poštenoj ljudskoj djelatnosti. Život običnog kršćanina, koji se nekim ljudima može činiti banalnim i beznačajnim, može i trebao bi biti svet i posvećujući život.

Drugim riječima: ako želite slijediti Krista, služiti Crkvi i pomoći drugim ljudima da prepoznaju svoju vječnu sudbinu, nije potrebno napustiti svijet ili se držati na sigurnoj udaljenosti. Čak se ne trebate latiti crkvenih djelatnosti. Jedini uvjet koji je i neophodan i dovoljan jest ispuniti zadaću koju vam je Bog dao, na mjestu i u okruženju koje njegova Providnost naznači.

Budući da Bog želi da većina kršćana ostane u svjetovnim djelatnostima i da posvećuje svijet iznutra, svrha Opusa Dei jest pomoći im da otkriju svoju božansku zadaću, pokazujući im da njihov ljudski poziv - njihov profesionalni, obiteljski i društveni poziv - nije suprotstavljen njihovu nadnaravnom pozivu. Naprotiv, on je njegov sastavni dio.

Jedina zadaća Opusa Dei jest širenje te poruke, koja dolazi iz Evanđelja, među svima onima koji žive i rade u svijetu, koja god bila njihova pozadina, struka ili zanimanje. I onima koji shvate taj ideal svetosti, Djelo nudi duhovnu pomoć i doktrinalno, asketsko i apostolsko obrazovanje koje im je potrebno kako bi ga proveli u praksu.

Članovi Opusa Dei ne djeluju kao skupina. Oni djeluju pojedinačno, s osobnim slobodom i odgovornošću. Stoga Opus Dei nije "zatvorena organizacija" ili ona koja na neki način okuplja svoje članove kako bi ih izolirala od ostatka ljudi. "Kolektivne aktivnosti" koje su jedine koje Djelo poduzima i za koje preuzima odgovornost, otvorene su svima bez ikakve vrste društvene, kulturalne ili vjerske diskriminacije. I članovi, samo zato što u svijetu traže svetost, uvijek rade s ljudima s kojima su povezani svojim poslom ili svojim sudjelovanjem u građanskom životu.

S druge strane, iako prepoznajemo neizbježne tegobe dobrog broja situacija, koje su se često mogle i trebale izbjeći, trebamo biti pažljivi da ne dramatiziramo previše. Je li život žene u tim okolnostima stvarno teži od života druge zlostavljane žene, ili ljudi koji trpe bilo koji od drugih velikih fizičkih ili moralnih jada koje život nosi sa sobom?

Ono što stvarno čini osobu nesretnom i čak uništava cijelo društvo jest mahnito traženje blagostanja i pokušaj da se uklone, po svaki cijenu, sve poteškoće i tegobe. Život ima mnogo strana, vrlo različitih situacija. Neke su oštre, druge se mogu čini laganima. Svaka situacija nosi vlastitu milost. Svaka od njih je poseban poziv od Boga, nova prilika za rad i davanje božanskog svjedočanstva milosrđa. Savjetovao bih onima koji se osjećaju potlačenima u teškim situacijama da pokušaju zaboraviti vlastite probleme i da se pozabave problemima drugih. Ako to učine, imat će više mira i, prije svega, posvetit će se.

Jedan od najvećih blagoslova koji obitelj može uživati jest miran i stabilan obiteljski život. Međutim, nažalost, mnoge su obitelji podijeljene oko političkih ili društvenih pitanja. Mislite li da se ti sukobi mogu prevladati?

Imam samo jedan recept: težite živjeti zajedno u skladu i razumjeti i oprostit jedno drugome. Činjenica da netko misli drugačije od mene (osobito u pitanjima koja su otvorena osobnom mišljenju) ni na koji način ne opravdava stav osobnog neprijateljstva ni čak hladnoće ili ravnodušnosti. Moja kršćanska vjera govori mi da imam milosrđa za svakoga, uključujući i one koje nemaju milost vjerovanja u Isusa Krista. Samo pomislite, onda, koliko veća mora biti obveza milosrđa kada su ljudi povezani istom krvlju - i istom vjerom i podijeljeni samo razlikama u mišljenju. Osim toga, kako u tim pitanjima nitko ne tvrdi da posjeduje apsolutnu istinu, prijateljske veze pune ljubavi pružaju stvarnu priliku za učenje od drugih što nas mogu naučiti. Svi članovi obitelji mogu naučiti nešto od drugih ako to žele.

Nije kršćanski, niti čak ljudski, da je obitelj podijeljena u takvim pitanjima. Kada se vrijednost slobode potpuno razumije i božanski dar slobode snažno voli, pluralizam koji sloboda nosi sa sobom također se voli.

Reći ću vam što se događa u Opusu Dei, koji je jedna velika obitelj u kojoj su svi ujedinjeni istim duhovnim ciljevima. U svemu što nije pitanje vjere svaki član misli i djeluje kako želi s potpunom slobodom i osobnom odgovornošću. Pluralizam koji logično i sociološki proizlazi iz te činjenice ne stvara nikakve probleme za Djelo. Prije je to znak dobrog duha. Upravo stoga što se ne strahuje od pluralizma u Opusu Dei, nego ga se voli kao legitimnu posljedicu osobne slobode, različita mišljenja članova Opusa Dei nisu prepreka milosrđu i uzajamnom razumijevanju u ophođenju jednih s drugima. Sloboda i Milosrđe - uvijek se vraćam njima jer su zapravo bitni uvjeti. Moramo živjeti u slobodi koju je Krist osvojio za nas i s milosrđem koje nam je dao kao novu zapovijed.