Lista točaka

Znamo da ideja braka kao puta svetosti nije nova u vašem propovijedanju. Davne 1934., kada ste napisali "Consideraciones Espirituales", inzistirali ste na činjenici da brak treba gledati kao poziv. Ali u ovoj knjizi i poslije u "Putu" također ste napisali "Ženidba je za većinu Kristovih vojnika, ali nije za vojskovođe". Možete li objasniti kako se te dvije točke mogu pomiriti?

U duhu i životu Opusa Dei nikad nije bilo poteškoća u njihovu pomirenju. Za početak, dobro je upamtiti da veća izvrsnost celibata, izabranog iz duhovnih motiva, nije moje teološko mišljenje, nego dio vjere Crkve.

Kada sam napisao te riječi još 30-ih godina, postojala je sklonost među katolicima, pogotovo na području svakodnevne pastoralne djelatnosti, da se ohrabruje potraga za kršćanskom savršenošću među mladim ljudima time da ih se uči cijeniti nadnaravnu vrijednost djevičanstva, dok se zanemarivalo spominjanje vrijednosti braka kao puta svetosti. Uglavnom, škole nisu učile mlade ljude da vide stvarno dostojanstvo braka. Čak i sada je uobičajeno, za vrijeme duhovnih vježbi za učenike tijekom njihove posljednje godine u srednjoj školi, naglašavati teme povezane s mogućim vjerskim pozivom radije nego one povezane s mogućim pozivom na brak. Postoje još neki ljudi, iako postupno nestaju, koji podcjenjuju bračni život, stvarajući kod mladih dojam da je to nešto što Crkva dopušta, kao da brak onemogućuje bilo kakvo nastojanje za svetošću.

U Opusu Dei smo uvijek djelovali drugačije. Objašnjavajući smisao i izvrsnost apostolskog celibata, naglašavali smo da je brak božanski put na zemlji.

Ne bojim se ljudske ljubavi - te svete ljubavi mojih roditelja koju je Bog upotrijebio da bi mi dao život. Blagoslivljam tu ljubav objema rukama. Supružnici su i poslužitelji i materija sakramenta ženidbe, kao što su kruh i vino materija sakramenta Svete Euharistije. Zato volim sve pjesme o čistoj svetoj ljubavi jer u njima nalazim, utkane, i ljudsku i božansku ljubav. Ali također, uvijek kažem da ljudi koji slijede poziv na apostolski celibat nisu stare cure koje ne razumiju ili ne vrednuju ljubav; naprotiv, njihovi se životi mogu jedino objasniti u smislu te božanske Ljubavi (volim je napisati velikim slovom) koja je sama biti svakoga kršćanskog poziva.

Nema ničeg proturječnog u tome da smo potpuno svjesni vrijednosti poziva na brak i da razumijemo veću izvrsnost poziva na celibat propter regnum caelorum - "zbog kraljevstva nebeskog" (Mt 19:12). Uvjeren sam da će svaki kršćanin koji se trudi znati, prihvatiti i voljeti učenje Crkve, savršeno razumjeti kako je to dvoje usklađeno, ako se također trudi znati, prihvatiti i voljeti svoj osobni poziv. To će reći, ako ima vjere i živi po njoj.

Kada sam napisao da je ženidba samo za "vojnike", samo sam opisao što se uvijek događalo u Crkvi. Kao što znate, biskupi - koji formiraju crkveno učiteljstvo, kome je papa na čelu i koje upravlja cijelom Crkvom - se biraju među onima koji žive u celibatu. Isto vrijedi i za Istočnu crkvu u kojoj postoje oženjeni svećenici. Osim toga, lako se može razumjeti i pokazati da su oni koji su u celibatu de facto slobodniji od svih emocionalnih veza i imaju veću slobodu kretanja kako bi se trajno posvetili provođenju i pomaganju apostolskih pothvata. To također vrijedi i za laički apostolat. To ne znači da ostali laici ne mogu izvršiti ili da zapravo ne izvršavaju izvrstan apostolat i apostolat prvorazredne važnost. To samo znači da postoje različite dužnosti, različiti oblici posvete na položajima različitih odgovornosti.

U vojsci - i to je sve što je usporedba trebala iskazati - vojnici su potrebni isto kao i vojskovođe i mogu biti veći junaci i steći veću slavu. Jednom riječju, postoji niz zadaća i sve su potrebne i vrijedne. Ono što je stvarno važno jest to da bi svaka osoba trebala slijediti vlastiti poziv. Za svakog pojedinca, najsavršenija stvar je uvijek i samo vršiti Božju volju.

I tako kršćanin koji se nastoji posvetiti u braku i svjestan je veličine vlastitog poziva spontano osjeća posebno poštovanje i duboku privrženost prema onima koji su pozvani na apostolski celibat. Kada netko od njegove djece, s Božjom milošću, stupi na taj put, on se istinski raduje i počinje još više voljeti svoj poziv na brak jer mu je omogućio da ponudi plodove ljudske ljubavi Isusu Kristu, koji je velika Ljubav svih ljudi, u braku ili u celibatu.

Teorija da ljubav sve opravdava danas je aktualna i, kao rezultat, neki ljudi promatraju zaruke kao vrstu "probnog braka". Kažu da je licemjerno i nazadno ne slijediti ono što oni smatraju nužnim zahtjevima ljubavi. Što mislite o tom stavu?

Bilo koja pristojna osoba, a posebno kršćanin, smatrao bi takav stav nedostojnim čovjeka. On ponižava ljudsku ljubav brkajući je sa sebičnošću i zadovoljstvom. Nazadno? Tko je nazadan? Stvarno nazadni ljudi jesu oni koji se vraćaju u prašumu, ne poznajući nijednu drugi pobudu osim nagona. Zaruke bi trebale biti vrijeme rasta u ljubavi i boljeg međusobnog upoznavanja. Kao i u svakoj školi ljubavi, trebalo bi biti nadahnuto, ne željom da se primi nego duhom darivanja, razumijevanja, poštivanje i nježnog obzira. Prije nešto više od godinu dana, s tim na umu, darovao sam Sveučilištu u Navarri kip Djevice Marije, Majke Pravedne Ljubavi, tako da se dodiplomci koji ondje studiraju mogu učiti od Nje plemenitosti ljubavi, uključujući ljudsku ljubav.

Probni brak? Kako malo onaj koji taj izraz upotrebljava zna o ljubavi! Ljubav je puno sigurnija, stvarnija, humanija stvarnost. Ne može se tretirati kao komercijalni proizvod koji se testira te onda prihvaća ili odbija na temelju hira, udobnosti i interesa.

Nedostatak moralnih normi je tako jadan da se čak ne čini potrebnim osuditi ljude koji misle ili djeluju na taj način. Oni sami sebe osuđuju na neplodnost, tugu, pustu samoću što će ih trpjeti za samo nekoliko godina. Nikada ne prestajem moliti za njih, voljeti ih svim svojim srcem i pokušavati ih uvjeriti da je put Kristu uvijek otvoren. Mogu biti sveci, čestiti kršćani, ako se potrude. Neće im nedostajati ni potrebne Božje milosti ni Gospodinova oprosta. Samo tada će stvarno razumjeti ljubav - božansku Ljubav i također plemenitu ljudsku ljubav. I samo tada će iskusiti mir, sreću i plodnost.