Lista točaka

Mons. Escrivá, htjeli bismo čuti vaše mišljenje o ključnoj svrsi sveučilišta. U kojem smislu osjećate da je poučavanje o religiji dio sveučilišnih studija?

Kao sveučilišni studenti nesumnjivo shvaćate da sveučilište mora imati glavnu ulogu u doprinosu ljudskom napretku. Budući da su problemi s kojima je čovječanstvo suočeno mnogi i složeni (duhovni, kulturalni, socijalni, financijski itd.), sveučilišno obrazovanje mora pokrivati sve te aspekte.

Želja da se radi za zajedničko dobro nije dovoljna. Način da se tu želju učini učinkovitom je obrazovati stručne muškarce i žene koji mogu prenijeti drugima zrelost koju su sami postigli.

Religija je najveća pobuna ljudi koji ne žele živjeti kao zvijeri, koji nisu zadovoljni i neće mirovati dok ne dostignu i ne upoznaju svojeg Stvoritelja. Stoga je studij religije osnovna potreba. Čovjek kojem nedostaje religijska formacija jest čovjek čije je obrazovanje nepotpuno. Zato bi religija trebala biti prisutna na sveučilištima, gdje bi se trebala predavati na visokoj, znanstvenoj razini dobre teologije. Sveučilište na kojem je religija odsutna je nepotpuno sveučilište, ono niječe osnovni aspekt ljudske osobnosti, koji ne isključuje već pretpostavlja druge aspekte.

S druge strane, nitko ne smije kršiti slobodu savjesti studenata. Religija se mora studirati svojevoljno, iako kršćani znaju da, ako žele dobro živjeti svoju vjeru, imaju veliku obvezu primiti zdravu religijsku izobrazbu. Kršćanin treba nauk kako bi mogao živjeti po njemu i svjedočiti Krista primjerom i riječju.

Suprotno tome, Opus Dei podržava obrazovne centre za radnike, pučkoškolce, srednjoškolce, studente kao i mnoge druge ustanove, jer je apostolat – kako sam prije mnogo godina napisao – poput mora bez obale.

Ali zašto se moram na tome još zadržavati, kad vaša prisutnost govori jasnije nego itko. Vi, prijatelji Sveučilišta Navarra, ste ljudi koji znaju da napredak društva prvenstveno ovisi o vama. Vaše srdačno sudioništvo , vaša molitva i vaša požrtvovna pomoć nemaju ništa zajedničko s katoličkim konfesionalizmom. Više je ta vaša suradnja jedno jasno svjedočanstvo građanske svijesti, koja se brine za vremenito zajedničko dobro; ona je dokaz tome da je jedno sveučilište osnovano po slobodnoj inicijativi naroda, a tako se može i uzdržavati.

I zato se želim ponovno zahvaliti na suradnji s našim Sveučilištem: gradu Pamploni, provinciji Navarra kao i prijateljima Sveučilišta koji potječu iz raznih krajeva Španjolske i među kojima se, na moju veliku radost, nalaze i oni koji nisu ni Španjolci, ni katolici, ni kršćani, koji djelima pokazuju da su shvatili cilj i duh pothvata.

Oni svi pridonose tome da Sveučilište bude uvijek živo žarište građanske slobode, znanstvene izobrazbe i profesionalnih težnji i da visokoškolsko obrazovanje daje nove pobude. Vaša velikodušna pomoć je osnova za ostvarivanje jednog sveobuhvatnog zadatka, koji pridonosi razvitku ljudskog nauka, socijalnom napretku i obrazovanju u vjeri.

Ljudi iz Navarre su jasno shvatili tu činjenicu i oni vide u svom Sveučilištu ne samo jedan čimbenik za privredni i posebno za socijalni napredak regije; jer je Sveučilište mnogima od njihove djece otvorilo pristup akademskom pozivu, koji bi inače bio težak, a u nekim slučajevima i nemoguć. Jasna spoznaja značenju Sveučilišta za regiju je bez sumnje bio razlog za potpore koju je Navarra od početka pružala Sveučilištu, jedne podrške koja će sigurno iz dana u dan postajati šira i velikodušnija.

Ja se još uvijek nadam – jer to bi bilo sasvim pravedno i u mnogim zemljama normalno – da će jednog dana i španjolska država biti voljna olakšati teret pothvatu koje ne traži nikakvu privatnu korist, već se baš isključivo zalaže za služenje društvu i trudi se da djelotvorno surađuje na sadašnjem i budućem dobru zemlje.