Lista točaka

Ipak, povremeno žena nije sigurna da je pronašla mjesto koje joj odgovara i na koje je pozvana. Često je, ako ima posao izvan kuće, zahtjevi doma opterećuju, a ako provodi cijelo vrijeme sa svojom obitelji, osjeća da je njezino područje ograničeno. Što biste rekli ženama koje imaju takvo iskustvo?

Taj vrlo stvarni osjećaj često je uzrokovan određenim ograničenjima koja svi imamo jer smo ljudi: do njega dolazi zato što nam nedostaju dobro određeni ideali koji bi upravljali cijelim našim životom, ili zbog podsvjesnog ponosa. Ponekad želimo biti izvanredni u svemu. A budući da je to nemoguće, dolazi do zbrke i nemira, ili čak depresije i dosade: ne možete raditi deset stvari odjednom. Ne znate koju napraviti i na kraju ne napravite ništa kako treba. U toj situaciji može se razviti zavist, mašta pojedinca lako postaje eskapistička i traži utočište u fantaziji koja, ostavljajući stvarnost daleko iza sebe, na kraju slabi snagu volje pojedinca. To je ono što sam u više navrata nazvao "mističnim čeznutljivim razmišljanjem", sastavljenim od beskorisnih sanjarija i praznih ideala: da se barem nisam oženio, da barem nemam ovaj posao, da sam samo boljeg zdravlja, ili da sam mlađi, ili da imam više vremena!

Kao i sve vrijedno, rješenje je skupo. Leži u potrazi za istinskim središtem ljudskog života, koje može dati prvenstvo, red i smisao svemu. To središte nalazimo u našem odnosu s Bogom, s pomoću iskrenog unutarnjeg života. Postavljanjem Krista za središte našeg života otkrivamo smisao zadaće koju nam je povjerio. Imamo ljudski ideal koji postaje božanski. Otvaraju se novi obzori nade u našem životu i dolazimo do točke da spremno žrtvujemo, ne samo ovaj ili onaj aspekt naše djelatnosti, nego cijeli naš život, dajući mu time, paradoksalno, njegovo najdublje ispunjenje.

Problem koji postavljate nije ograničen samo na žene. S vremena na vrijeme, mnogi muškarci iskuse isto, s neznatno drugačijim obilježjima. Izvor nevolje je obično isti nedostatak visokog ideala koji se može otkriti samo uz pomoć Božjeg svjetla.

Ali manji lijekovi, koji se čine trivijalnima, moraju se također koristiti. Kada ima puno stvari koje treba napraviti, morate uspostaviti prioritete, kako biste se organizirali. Mnoge poteškoće proizlaze iz očiglednog nereda. Postoje žene koje radi stotine stvari i sve ih naprave dobro zato što su dobro organizirane i hrabro su uspostavile red u sav svoj rad. Znaju kako se usredotočiti u svakom trenutku na ono što moraju napraviti, ne zabrinjavajući se zbog onoga što ih čeka iza ugla, ili što su mogle napraviti prije. Druge su zatrpane svime što treba napraviti, i budući da su zatrpane, ne rade ništa.

Dakako da će uvijek biti mnogo žena čiji će jedini zadatak biti upravljanje svojim domom. To je predivan posao koji je vrijedan truda. Preko tog zanimanja - zato što jest zanimanje, u stvarnom i plemenitom smislu - one utječu na dobro, ne samo u svojim obiteljima nego također među mnogim svojim prijateljima i poznanicima, među ljudima s kojima dolaze u dodir, na ovaj ili onaj način. Ponekad je njihov utjecaj puno veći nego utjecaj drugih profesionalnih ljudi, da ne govorimo o tome kada ulažu svoje iskustvo i znanje u službu stotinama ljudi u centrima posvećenima formaciji i obrazovanju žena, poput onih koje moje kćeri u Opusu Dei vode po cijelom svijetu. Tada uče druge kako upravljati domom i postaju odgojitelji koji su učinkovitiji, rekao bih, od mnogih sveučilišnih profesora.

Naučavanje Svetog pisma koje, kako znate, predstavlja jezgru duhovnosti Opusa Dei , mora djelovati tako da svoj rad što je moguće bolje izvršavate, kroz njega volite Boga i bližnje i da u malenkosti svakodnevnog života ulažete ljubav. Tako ćete otkriti božanski trag koji je u njima skriven. Kako dobro ovdje pristaju stihovi onog kastilijskog pjesnika: Despacito, y buena letra: / el hacer las cosas bien / importa más que el hacerlas (sasvim polako,dobro pogledajte slova: dobro činiti stvari je važnije nego ih činiti. A. Machado, “Poesias completas” CLVI.-Proverbios y cantares XXIV. Espasa-Calpe, Madrid 1940).

Uvjeravam vas, kad kršćanin s ljubavlju izvršava najsitnije obaveze, u njima se ostvaruje Božja snaga. To je razlog zbog kojeg iznova ponavljam da se kršćanski poziv sastoji od toga da se svakodnevni život iz jednolične proze pretvori u uzbudljivu epsku poeziju. Čini se da se na horizontu spajaju nebo i zemlja: ne, to se događa u vašim srcima kad po uzoru svetosti živite svoj život...

Upravo vam rekoh: Živjeti sveto obični život. A pod tim podrazumijevam cjelokupni program vaših svakodnevnih zanimanja.  Ostavite po strani lažni idealizam, snove i fantaziju – sve što inače nazivam ispraznom mistikom: da se barem nisam vjenčao, da sam bar izabrao neko drugo zanimanje, da sam bar boljeg zdravlja, da sam bar mlađi, da sam bar stariji... Razumno se držite neposredne stvarnosti jer tamo je Gospodin: Pogledajte ruke moje i noge! Ta ja sam! – rekao je Isus nakon uskrsnuća – Opipajte me i vidite, jer duh nema ni tijela ni kostiju, kao što vidite da ja imam (Lk 24,39).

Mnoga su područja vašeg života osvjetljena ovom istinom. Pomislite na vaše ponašanje  u društvenom životu. Tko je uvjeren da je i svijet, a ne samo hram božji, mjesto susreta s Kristom, taj uistinu ljubi svijet; i trudi se oko svog akademskog obrazovanja, u potpunoj slobodi izgrađuje svoje mišljenje o problemima na koje nailazi i u skladu s njima donosi svoje odluke. Kao kršćaninu, iz njegovih će odluka proizaći svijest koja će mu pomoći, da, ponizno se trudeći, prepozna volju Božju i u malim i u velikim događajima svoga života.