Lista točaka

Kako objašnjavate golem uspjeh Opusa Dei, i prema kojim kriterijima ocjenjujete taj uspjeh?

Kad je pothvat nadnaravan, njegov 'uspjeh' ili 'neuspjeh' u uobičajenom smislu riječi relativno je nevažan. Kako je sveti Pavao rekao kršćanima u Korintu, ono što je važno u duhovnom životu, nije ono što drugi misle o nama, ili čak naše mišljenje o nama samima, nego Božje mišljenje.

Nesumnjivo, Djelo se raširilo svuda po svijetu. Sada mu pripadaju muškarci i žene blizu sedamdeset narodnosti. Govoreći istinu, to je nešto što me iznenađuje. Ne mogu dati nikakvo objašnjenje za to. Jedino objašnjenje jest volja Božja, jer 'Duh puše kamo hoće' i On se koristi svakim koga smatra odgovarajućim za posvećenje ljudi. Za mene je to prilika za zahvalu, za poniznost i za traženje od Boga milosti da Mu uvijek služim.

Također ste pitali prema kojim kriterijima mjerim i sudim. Odgovor je vrlo jednostavan: prema svetosti, plodovima svetosti.

Najvažniji apostolat Opusa Dei jest svjedočanstvo života i razgovor svakog pojedinog člana u njegovim dnevnim kontaktima s prijateljima i kolegama. Tko može mjeriti nadnaravne učinke njihova tihog i skromnog apostolata? Nemoguće je procijeniti pomoć koju primamo od odanog i iskrenog prijatelja ili utjecaj dobre majke na njezinu obitelj.

No možda se vaše pitanje odnosi na zajednički apostolat koji provodi Opus Dei, pretpostavljajući da se zajednički rezultati mogu mjeriti s ljudskog ili tehničkog gledišta: bilo da centar za tehničku obuku radnika doprinosi društvenom napretku svojih učenika, bilo da sveučilište nudi studentima odgovarajuću kulturalnu i profesionalnu formaciju. Ako je to bila vaša namjera, rekao bih da se zajednički rezultati dijelom mogu objasniti činjenicom da su to pothvati koje provode pažljivo obrazovani profesionalci koji obavljaju svoje zvanje. To znači, između ostalog, da se te aktivnosti planiraju u svakom slučaju u svjetlu konkretnih potreba društva u kojem će se provoditi, i da se prilagođuju stvarnim potrebama, ne prema prije zamišljenim obrascima.

No dopustite mi da ponovim kako Opus Dei nije ponajprije zainteresiran za ljudsku učinkovitost. Pravi uspjeh ili neuspjeh naših aktivnosti ovisi o tome, uz to što ih ljudi dobro provode, pomažu li one onima koji ih obavljaju i onima koji se koriste njihovim uslugama da ljube Boga, da osjećaju svoje bratstvo s bližnjima, i da iskažu te osjećaje u nesebičnom služenju čovječanstvu.

U Španjolskoj se Opus Dei ponosi što uključuje ljude na svim životnim putevima. Vrijedi li ovo za ostatak svijeta, ili se mora priznati da u drugim zemljama članovi Opusa Dei dolaze iz viših slojeva kao što su najviše razine industrije, državna služba, politika, i struke?

U Španjolskoj i u cijelom svijetu, ljudi svih društvenih statusa pripadaju Opusu Dei: muškarci i žene, stari i mladi, radnici, poslovni ljudi, činovnici, zemljoradnici, članovi struka, itd. Bog je taj koji daje poziv, i kod Boga nema razlikovanja osoba.

Ali Opus Dei se ne ponosi ničime. Apostolski pothvati rastu, ne ljudskim nastojanjem, već puhanjem Duha Svetoga. Razumljivo je za udruženje sa zemaljskim ciljevima da objavljuje impresivne statistike u pogledu broja, društvenog položaja i kvaliteta svojih članova. I ustvari, organizacije u potrazi za zemaljskim ugledom obično tako i čine. Ali kada je cilj posvećenje duša, djelovati na takav način potaknulo bi trijumfalizam, dok Krist želi da svaki pojedini kršćanin, osobno, i cijelo kršćansko tijelo, zajednički, budu ponizni.

Mnogi su bračni parovi zbunjeni, s obzirom na broj djece koji bi trebali imati, savjetom koji povremeno prime od nekih svećenika. Koji savjet biste im Vi dali?

Oni koji zbunjuju savjesti ljudi na taj način zaboravljaju da je život svet. Oni zaslužuju oštre prigovore koje je Gospodin uputio slijepima koji vode slijepe, onima koji ne žele ući u Kraljevstvo nebesko i koji ne dopuštaju drugima da uđu. Ne sudim o njihovim namjerama i zapravo sam siguran da mnogi daju takav savjet vođeni suosjećanjem i željom da nađu rješenje za teške situacije. No ne mogu sakriti činjenicu da sam duboko ožalošćen razornim i u mnogim slučajevima đavolskim poslom onih koji ne samo da ne uspijevaju pružiti zdravi nauk nego idu dalje i potkopavaju učenje Crkve.

Bračni parovi bi trebali zapamtiti, kada prime savjet i preporuku o tom pitanju, da ono što trebaju učiniti jest otkriti što Bog želi od njih. Iskrenošću, pravom namjerom, i minimalnom kršćanskom formacijom, naša savjest zna kako otkriti Božju volju na tom području kao i na drugim područjima. Postoje slučajevi kada tražimo savjet koji će pogodovati našoj sebičnosti i potisnuti svojim očitim autoritetom glas naših unutarnjih osuda. Tada čak idemo od savjetnika do savjetnika dok ne nađemo onoga koji je 'dobronamjeran'. To je farizejsko ponašanje koje je nedostojno djeteta Božjeg.

Savjet drugog kršćanina i posebno savjet svećenika u pitanjima vjere i morala je silna pomoć da bi se saznalo što Bog od nas želi u našim specifičnim okolnostima. No savjet ne uklanja osobnu odgovornost. Na kraju, mi sami smo oni, svatko od nas sam za sebe, koji moraju odlučiti za sebe i osobno odgovarati Bogu za svoje odluke.

Preko svakog privatnog savjeta i iznad njega stoji Božji zakon koji je sadržan u Svetom pismu, čuvan i naučavan od Crkvenog učiteljstva uz pomoć Duha Svetoga. Kada je određeni savjet proturječan Božjoj riječi, kako naučava Učiteljstvo, moramo ga odlučno odbaciti. Bog će dati svoju milost onima koji djeluju s poštenom namjerom. On će ih nadahnuti na ono što trebaju činiti i, ako je potrebno, omogućit će im da pronađu svećenika koji će znati voditi njihove duše čistim i pravim putovima iako povremeno ti putovi mogu biti teški.

Duhovno vodstvo ne bi trebalo pretvoriti ljude u bića bez vlastite prosudbe, koja se ograničavaju na mehaničko izvršavanje onoga što im drugi kažu. Naprotiv, trebalo bi težiti razvoju ljudi s vlastitim kršćanskim mjerilima. To zahtijeva zrelost, čvrsta uvjerenja, dostatno doktrinarno znanje, pročišćen duh i odgojenu volju.

Za oženjene ljude važno je da steknu jasan osjećaj dostojanstva svog poziva. Moraju znati da su pozvani od Boga ne samo na ljudsku ljubav nego i na božansku ljubav, preko svoje ljudske ljubavi. Važno je da shvate da su odabrani od cijele vječnosti kako bi surađivali sa stvaralačkom Božjom moći kad imaju i odgajaju djecu. Naš Gospodin traži od njih da od svog doma i cijeloga svog obiteljskog života učine svjedočanstvo svih kršćanskih kreposti.

Nikada se neću umoriti od ponavljanja da je brak velik i čudesan božanski put. Poput svega božanskog u nama, on zahtijeva odaziv na milost, velikodušnost, posvetu i službu. Sebičnost, u bilo kojem obliku, protivi se ljubavi Božjoj koja bi trebala upravljati našim životima. To je temeljna točka koju pojedinac mora uvijek imati na umu u odnosu na brak i broj djece.