Lista točaka

Razni izvori smatraju da čvrsto neprijateljstvo mnoge vjerske redove, osobito isusovce, suprotstavlja Opusu Dei. Imaju li ove glasine ikakvo uporište, ili su one jedan od onih mitova koje ljudi stvaraju kada nisu dobro upoznati s problemom?

Mi nismo redovnici. Nemamo nikakve sličnosti s redovnicima niti postoji ijedan autoritet na zemlji koji bi zahtijevao da budemo redovnici. Ipak, mi u Opusu Dei častimo i volimo redovnički stav. Molim svaki dan da svi časni redovnici nastave pružati Crkvi plodove svojih vrlina, svog apostolskog rada, i svoje svetosti. Glasine koje ste spomenuli su upravo to - glasine. Opus Dei je uvijek uživao divljenje i naklonost redovnika iz mnogih redova i kongregacija, posebno klausturnih redovnika i redovnica, koji mole za nas, često nam pišu, i čine naš posao poznatim na tisuće načina jer cijene smisao našeg života: kontemplativci usred briga svjetovnog grada.

Glavni tajnik Opusa Dei, Alvaro del Portillo, bio je prijatelj posljednjeg isusovačkog generala. Ja sam jednako blizak sadašnjeg generalu, bratu Arrupeu, i imam visoko poštovanje prema njemu.

Nesporazumi, ako bi se dogodili, pokazali bi nedostatak kršćanskog duha, jer naša vjera poziva na jedinstvo, a ne na suparništvo ili podjelu.

Koji je stav Djela što se tiče Deklaracije Vijeća o vjerskim slobodama, i posebno njezine primjene u Španjolskoj gdje je 'Projekt Castiella' još uvijek zaustavljen? I što o navodnom 'integrizmu' zbog kojeg se Opusu Dei ponekad prigovorilo?

Integrizam? Opus Dei nije ni desno ni lijevo ni u centru. Kao svećenik težim biti s Kristom. Njegove obje ruke - ne samo jedna - bile su ispružene na Križu. Slobodno uzimam od svake zajednice ono što mi se čini dobrim i pomaže mi držati srce i obje ruke otvorene za cijelo čovječanstvo. I svaki član Opusa Dei je također potpuno slobodan, u granicama kršćanske vjere, imati mišljenje kakvo želi.

S poštovanjem prema vjerskoj slobodi, od svojeg osnutka Opus Dei nikada nije provodio diskriminaciju nikoje vrste. On radi i živi sa svima jer vidi u svakoj osobi dušu koja se mora poštovati i voljeti. To nisu samo puke riječi. Naše Djelo je prva katolička organizacija koja, s dozvolom Svete Stolice, prihvaća nekatolike, bilo kršćane ili ne, za suradnike. Uvijek sam branio slobodu osobnih savjesti. Ne razumijem nasilje. Greška se prevladava molitvom, Božjom milošću, i učenjem; nikada silom, uvijek jasnoćom. Od prvog trenutka ovo je duh kojeg živimo. Tada možete razumjeti kako me poučavanje Vijeća o ovoj temi možete učiniti samo sretnim.

Što se tiče konkretnog projekta kojeg spominjete, to nije moj problem za riješiti. On pripada crkvenoj hijerarhiji u Španjolskoj i katolicima u toj zemlji. Na njima je da primjene duh Vijeća na slučaj u pitanju.

Monsinjore, imao sam priliku slušati vas kako odgovarate na pitanja skupine od više od 20 000 ljudi skupljenih u Pamploni prije godinu i pol dana. Inzistirali ste tada na potrebi katolika da se vladaju kao odgovorni i slobodni građani, i da 'ne zarađuju za život time što su katolici'. Koliku važnost i kakav doseg dajete toj ideji?

Uvijek me smetalo držanje onih koji zarađuju nazivajući se katolicima, i također onih koji žele zanijekati načelo osobne odgovornosti, na kojem se temelji cijela kršćanska moralnost.

Duh Opusa Dei i njegovih članova jest služiti Crkvi, i svim ljudima, bez iskorištavanja Crkve. Želim da katolici nose Krista, ne u imenu, nego u svom ponašanju, dajući stvarni primjer kršćanskog života. Smatram klerikalizam odbojnim i razumijem da, poput zlog antiklerikalizma, postoji također i zdravi antiklerikalizam. On polazi od ljubavi prema svećeništvu i suprotstavlja se korištenju svete misije za zemaljske ciljeve, bilo od strane svećenika ili od strane laika. Ali mislim da se u ovome ne suprotstavljam ikome. U našem Djelu nema duha monopolizma. Postoji samo želja za suradnjom sa svima koji rade za Krista, i sa svim kršćanima ili ne - koji od svog života rade sjajnu stvarnost služenja.

Ostaje samo reći da važna stvar nije toliko dimenzija koju sam ja dao ovim idejama, posebice od 1928. godine, nego ona koju je dalo Učiteljstvo Crkve. Ne tako davno, Vijeće je pobudilo u jadnom svećeniku kakav sam ja, osjećaj koji je nemoguće opisati. Jer je podsjetilo sve kršćane, u Dogmatskoj konstituciji Crkve, da moraju osjećati svoje puno građanstvo u zemaljskom gradu - sudjelujući u svim ljudskim djelatnostima sa stručnom kompetencijom i s ljubavlju za sve ljude, tražeći onu kršćansku savršenost na koju su pozvani jednostavnim činom svojeg krštenja.

Zašto Opusu Dei, po vašem mišljenju, zamjeraju mnogi vjerski redovi, poput Družbe Isusove?

Znam ogroman broj redovnika koji su svjesni da mi nismo redovnici, ali koji uzvraćaju naklonost koju imamo prema njima i mole za naš apostolat. Što se tiče Družbe Isusove, osobno znam o. Arrupea, njihovog generala, i mogu vas uvjeriti da su naši odnosi od uzajamnog štovanja i naklonosti.

Možda ste susreli neke redovnike koji ne razumiju ili ne suosjećaju s našim Djelom. Ako da, onda je to vjerojatno zbog nesporazuma, ili zbog nedostatka znanja o izričito svjetovnom i laičkom karakteru našeg apostolata, koji ni na koji način ne upada na njihovo vlastito područje. Častimo i volimo sve redovnike, i molimo našeg Gospodina da njihovo služenje Crkvi i svom čovječanstvu bude još plodnije. Nikada neće biti spora između Opusa Dei i redovnika, za svađu treba dvoje, i nemamo želje svađati se ni s kim.

Bitan je dio kršćanskog duha ne samo živjeti u zajedništvu s običnom hijerarhijom - papom i biskupima - nego i osjećati se kao jedno sa svojim braćom u vjeri. Dugo sam mislio da je jedno od najgorih zala koje utječu na Crkvu danas neznanje koje katolici imaju o tome što katolici u drugim zemljama ili područjima društva rade i misle. Moramo ponovno zapaliti osjećaj bratstva koje su tako duboko osjećali prvi kršćani. To će nam pomoći da se osjećamo ujedinjeno, ljubeći istodobno različitost naših pojedinačnih poziva. I to će nam pomoći da izbjegnemo mnoge nepravedne i uvredljive osude koje čine pojedine male grupe u ime katolicizma, protiv svoje braće u vjeri, koji zapravo djeluju plemenito i s duhom žrtve u posebnim okolnostima vlastite zemlje.

Važna stvar za svakoga jest truditi se biti vjeran vlastitom božanskom pozivu. Samo tako mogu se dati Crkvi koristi koje proizlaze iz posebne karizme koja je primljena od Boga. Ono što članovi Opusa Dei, koji su obični kršćani, trebaju činiti jest posvećivati svijet iznutra, sudjelujući u nizu ljudskih djelatnosti. Budući da njihovo članstvo u Opusu Dei ni na koji način ne mijenja njihov položaj u svijetu, oni sudjeluju, kako smatraju prikladnim, u životu župe, u skupnim vjerskim slavljima itd. U tom su smislu, također, oni obični kršćani koji žele biti dobri katolici.

Međutim, članovi Djela u pravilu ne sudjeluju u konfesionalnim djelatnostima. Samo u iznimnim slučajevima, na hitan zahtjev hijerarhije, članovi Opusa Dei rade u crkvenim djelatnostima. Ne zauzimaju takav stav kako bi bili drugačiji, a još manje iz nepoštovanja prema konfesionalnim djelatnostima. Jednostavno žele raditi ono što koristi pozivu Opusa Dei. Već postoji puno redovnika i svećenika, i također puno laika, koji rade u tim djelatnostima i u njih ulažu svesrdan napor.

Zadatak na koji su članovi Opusa Dei pozvani jest druge vrste. Unutar okvira sveopćeg poziva na svetost, članovi Opusa Dei primaju dodatno poseban poziv da posvete sebe, slobodno i odgovorno, traženju svetosti i provođenju apostolata usred svijeta, predajući se življenju specifične duhovnosti i primanju posebnog obrazovanja cijeli život. Ako bi zanemarili svoj posao u svijetu kako bi izvršavali crkvene djelatnosti, božanski darovi koje su primili bili bi uzaludno potrošeni i pogrešnom željom za izravnom pastoralnom učinkovitošću učinili bi stvarnu štetu Crkvi. Jer bi bilo manje kršćana predanih posvećivanju sebe u svim strukama i zanimanjima građanskog društva, na golemom polju svjetovnog rada.

A ionako zahtjevi koje stalno vjersko i stručno obrazovanje postavlja, kao i vrijeme koje svaki pojedinac posvećuje djelima pobožnosti, molitvi i velikodušnom ispunjavanju dužnosti vezanih uz svoj stalež članove potpuno zauzimaju. Jednostavno nema slobodnog vremena.