Lista točaka

Monsinjore, imao sam priliku slušati vas kako odgovarate na pitanja skupine od više od 20 000 ljudi skupljenih u Pamploni prije godinu i pol dana. Inzistirali ste tada na potrebi katolika da se vladaju kao odgovorni i slobodni građani, i da 'ne zarađuju za život time što su katolici'. Koliku važnost i kakav doseg dajete toj ideji?

Uvijek me smetalo držanje onih koji zarađuju nazivajući se katolicima, i također onih koji žele zanijekati načelo osobne odgovornosti, na kojem se temelji cijela kršćanska moralnost.

Duh Opusa Dei i njegovih članova jest služiti Crkvi, i svim ljudima, bez iskorištavanja Crkve. Želim da katolici nose Krista, ne u imenu, nego u svom ponašanju, dajući stvarni primjer kršćanskog života. Smatram klerikalizam odbojnim i razumijem da, poput zlog antiklerikalizma, postoji također i zdravi antiklerikalizam. On polazi od ljubavi prema svećeništvu i suprotstavlja se korištenju svete misije za zemaljske ciljeve, bilo od strane svećenika ili od strane laika. Ali mislim da se u ovome ne suprotstavljam ikome. U našem Djelu nema duha monopolizma. Postoji samo želja za suradnjom sa svima koji rade za Krista, i sa svim kršćanima ili ne - koji od svog života rade sjajnu stvarnost služenja.

Ostaje samo reći da važna stvar nije toliko dimenzija koju sam ja dao ovim idejama, posebice od 1928. godine, nego ona koju je dalo Učiteljstvo Crkve. Ne tako davno, Vijeće je pobudilo u jadnom svećeniku kakav sam ja, osjećaj koji je nemoguće opisati. Jer je podsjetilo sve kršćane, u Dogmatskoj konstituciji Crkve, da moraju osjećati svoje puno građanstvo u zemaljskom gradu - sudjelujući u svim ljudskim djelatnostima sa stručnom kompetencijom i s ljubavlju za sve ljude, tražeći onu kršćansku savršenost na koju su pozvani jednostavnim činom svojeg krštenja.