Lista točaka

Postoje 8 točke u «Kovačnica» čija je materija Radost.

Ne nedostaje mi istinske radosti, naprotiv…Pa ipak, pred spoznajom vlastite niskosti, logično je uskliknuti sa Svetim Pavlom: “Nesretnog mene!”.

Tako raste žudnja za potpunim uništenjem prepreke koju je podiglo moje

vlastito ja.

Živiš zadovoljan, jako sretan, iako ponekad primjetiš ogrebotinu žalosti, čak je osjećaš dodirom, gotovo redovito, jedan pravi ostatak zlovolje.

Ovo veselje i ova tjeskoba mogu živjeti zajedno, svaka u svom “čovjeku”: prva u novom čovjeku, druga u starom čovjeku.

Prvi korak u zbližavanju drugih stazama Isusa Krista je da te oni vide zadovoljnim, sretnim, sigurnim u tvom hodu prema Bogu.

Ako ne iskazuješ – molitvom, žrtvom, djelom – trajnu apostolsku brigu, očit je znak da nisi sretan i da mora porasti tvoja vjernost.

- Tko uživa sreću, dobro, nastoji to dati drugima.

Sve sam više uvjeren: Nebeska sreća je za one koji znaju biti sretni na zemlji.

Podnevnom jasnoćom vidim da je formula, tajna zemaljske i nebeske sreće u ovome: ne samo se prilagoditi Volji Božjoj, ma prionuti, poistovjetiti se s njom, htjeti – jednom riječju - pozitivnim činom naše volje božansku Volju.

Kako me obradovala današnja poslanica! Duh Sveti nas, preko ustiju Svetog Pavla, poučava tajnu besmrtnosti i Slave. Svi mi ljudi čeznemo za tim da izdržimo.

Željeli bismo ovjekovječiti sretne trenutke života. Željeli bismo ostati u slavnoj uspomeni… Željeli bismo svoje ideale učiniti besmrtnima. Stoga, u trenucima prividne sreće, kad nam nešto tugu tješi, svi mi, naravno, kažemo i jedni drugima poželimo: zauvijek, zauvijek…

Što sve ne zna đavao! Kako dobro poznaje ljudsko srce! Postat ćete kao bogovi, reče našim praroditeljima. Bijaše to okrutna varka. Sveti Pavao nas u poslanici Filipljanima, koju smo pročitali, uči božanskoj tajni kako postići besmrtnost i Slavu: Isus poništi samog sebe, preuzevši lik sluge… Ponizi sam sebe postavši poslušan sve do smrti, smrti na Križu. Stoga ga je Bog uzvisio i dao mu ime, ime koje je nad svakim drugim imenom: da bi se u imenu Isusovu prignulo svako koljeno na Nebesima, na zemlji i pod zemljom…

Pomozi mi to ponavljati na uho ovome, onome… i svih ljudi: ako je onaj koji vjeruje grešnik, pa bio on sretan u svim zemaljskim stvarima, nužno je nesretan i žalostan.

Iako je istina da razlog da zamrzimo grijeh, čak i laki, da je motiv koji nas svih mora pokrenuti vrhunaravan, a to je da se sam Bog sa svom svojom neizmjernošću gnuša na grijeh, najvećom, vječnom i nužnom mržnjom, jer se zlo stavlja nasuprot bezgraničnom dobru…. Ipak, ono prvo što sam ti savjetovao, može nas dovesti do ovog drugog.