Lista točaka
Dijete, jadni magarčiću, ako je, s Ljubavlju, Gospodin očistio tvoje crne sapi, navikle na balegu, i navukao ti satensku opravu na koju meće sjajni nakit, jadni magarčiću, ne zaboravi da “možeš”, svojom krivnjom, zbaciti lijep teret na tlo…, ali da ga ti sam “ne možeš” ponovno sebi metnuti.
Kad bi barem dosegao – želiš to postići – kreposti magarčića!: ponizan, otvrdnuo u poslu i ustrajan, tvrdoglav!, vjeran, posve siguran u hodu, snažan i – ako ima dobrog gospodara – zahvalan i poslušan.
Nastavi razmišljati o svojstvima magarčića, i opazit ćeš kako magarac, da bi obavio što korisno, mora dopustiti da njime upravlja volja onoga tko ga vodi…: sam za sebe, ne bi napravio ništa drugo doli…magarštine. Sigurno mu ništa bolje ne bi prolazilo glavom nego valjati se po zemlji, juriti u jasle… i revati.
O, Isuse! – reci mu i Ti - “Ut iumentum factus sum apud te!” – od mene si načinio tvog magarčića; ne napuštaj me, “et ego semper tecum!” – i bit ću uvijek uza Te. Snažno me vodi vezanog tvojom milošću: “Tenuisti manum dexteram meam…” – držiš me na uzdi; “et in voluntate tua deduxisti me…” – i daj da vršim tvoju Volju. I tako ću te uvijeke ljubiti! – “et cum gloria suscepisti me!”.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/book-subject/forja/59337/ (20.11.2025.)