Lista točaka

Vedro, i bez sitničavosti, moraš razmisliti o svom životu, i moliti oproštenje, i donijeti čvrstu odluku, određenu i posve odlučnu, da ćeš se u ovom ili onom popraviti: u ovoj pojedinosti koja te košta, i u onom što obično ne izvršavaš kako treba, a to znaš.

Ako si pogriješio, u malom ili velikom, brzo se povrati Bogu!

Iskušaj riječi psalma: “Cor contritum et humiliatum, Deus, non despicies” –

Gospodin neće nikada odbaciti i poslušat će srce skrušeno i ponizno.

Poniznost navodi svaku dušu da ne posustane pred vlastitim pogreškama.

Istinska poniznost vodi…traženju oproštenja!

Njeguj u svojoj duši želju da se popraviš, kako bi svakim danom postigao veću skrušenost.

Molitva povjerenja malenog djeteta: želio bih, Gospodine, skrušenost kao u onih koji su ti najviše znali ugoditi.

Duhovni život – uporno to ponavljam, hotimice – je jedno neprestano započimanje i ponovno počimanje.

Ponovno početi? Da!: svaki put kada se skrušiš – a danomice bismo se trebali puno puta skrušiti – ti započinješ, jer Bogu daješ jednu novu ljubav.

Pisao je onaj naš prijatelj: “Često sam molio oprost od Gospodina za svoje prevelike grijehe; rekao sam mu da ga ljubim, cjelivajući Križ, i zahvaljivao mu za očinsku providnost u ovim danima. Iznenadio sam se što sam, kao prije nekoliko godina, rekao – a postao sam toga svjestan tek kasnije -: Dei perfecta sunt opera – sva su djela Božja savršena. Ujedno sam bio potpuno siguran, bez sjenke sumnje, da je ovo odgovor moga Boga njegovom grešnom stvorenju, ali koji Ga ljubi. Sve od Njega očekujem. Neka je blagoslovljen!!!”

Požurio sam se da mu odgovorim: “Gospodin se uvijek ponaša kao dobar Otac, i bez prestanka nam nudi dokaze svoje Ljubavi: položi u Njega svu svoju nadu… i nastavi se boriti”.

I premda je teško – a molim Gospodina da uveća u nama ovu bol – ti i ja nismo stranci u smrti Kristovoj, jer grijesi ljudi bijahu oni udarci čekića što ga pribiše na drvo.