Lista točaka

Najveća luda koja je ikada postojala i koja će ikada postojati je On. Ima li veće ludosti od toga kako i kome se On daje?

Jer već bi bila ludost postati i ostati nezaštićeno Dijete. Ali, u tom slučaju bi se ganuli mnogi zločinci i ne bi ga se bili usudili mučiti. Premalo je to: trebalo se još više poništiti i više se dati. I postao je hranom, postao je Kruhom.

- Božanska Ludo! Kako se prema tebi ponašaju ljudi?… I ja sam?

Isuse, tvoja ludost Ljubavi krade mi srce. Slab si i malen kako bi učinio velikima one koji se Tobom hrane.

Moraš postići to da tvoj život bitno i u potpunosti bude euharistijski.

Sviđa mi se Svetohranište zvati zatvorom ljubavi.

- Dvadeset stoljeća On je ondje… dragovoljni zatvorenik, za mene, za sve.

Jesi li ponekad razmišljao o tome kako bi se pripremio za primanje Gospodina kad bi se Pričest mogla primiti samo jednom u životu?

- Zahvalni smo Bogu što mu se tako lako možemo približiti, ali mu moramo odavati priznanje dobrom pripremom kako bismo ga primili.

Reci Gospodinu da ćeš, od sada pa nadalje, svaki put kad budeš slavio Svetu Misu ili joj prisustvovao, kada budeš dijelio ili primao Sakrament Pričesti, to raditi s velikom vjerom, gorućom ljubavlju, kao da je to zadnji put u tvom životu.

- I osjeti bol zbog minulih nemarnosti.

Razumijem tvoju brigu da svakog dana primiš Svetu Pričest, jer onaj tko se osjeća djetetom Božjim ima neodoljivu potrebu za Kristom.

Dok prisustvuješ Svetoj Misi razmišljaj – jer je doista tako! – kako sudjeluješ u božanskoj Žrtvi: na oltaru, Krist se vraća da se zbog tebe žrtvuje.

Kad ga primaš, reci mu: Gospodine, u tebe se ufam, častim te, ljubim te, uvećaj moju vjeru. Budi mi oslonac u slabosti Ti koji si ostao u Pričesti, goloruk da budeš lijek slabostima stvorenja.

Da bi mu postali slični, moramo prisvojiti ove Isusove riječi: “Desiderio desideravi hoc Pascha manducare vobiscum” – žarko sam želio ovu Pashu blagovati s vama. Ni na jedan drugi način ne bismo mogli bolje izraziti svoje najveće zanimanje i ljubav prema Svetoj Žrtvi, nego pažljivo poštujući i najmanje obrede propisane mudrošću Crkve.

I, osim Ljubavi, treba nas poticati i “potreba” da nalikujemo Isusu Kristu, ne samo iznutra, nego i izvana, u kretanju – širokim prostorima kršćanskog oltara – u ritmu i skladu poslušne svetosti koja se poistovjećuje s Voljom Kristove Zaručnice, odnosno s Voljom samog Krista.

Moramo primiti Gospodina u Euharistiji, kako se primaju velikani zemlje, štoviše, još bolje!: s ukrasima, svjetlima, u novim haljinama...

- I ako me pitaš koliko čistoće, koliko svjetla i ukrasa, odgovorit ću ti: čistoća tvojih osjećaja, jednog po jednog; ukrasi tvojih sposobnosti, jedne po jedne; svjetlost čitave tvoje duše.

Budi duša Euharistije!

- Ako je Svetohranište središte tvojih misli i tvojih nadanja, kako li će, sinko moj, biti obilni plodovi svetosti i apostolata.