Lista točaka

Ne zanemaruj vježbu bratske opomene, jasnog očitovanja vrhunaravne kreposti ljubavi. Ima svoju cijenu: lagodnije je ne miješati se; lagodnije, ali nije vrhunaravno.

- O ovim ćeš propustima polagati račune Bogu.

Bratska opomena, kad je moraš izvršiti, mora biti puna obzira – ljubavi! – oblikom i sadržajem, jer si u tom trenutku oruđe Božje.

Ako znaš voljeti druge i razlijevaš tu ljubav – ljubav Kristovu, nježnu, obazrivu – svima oko sebe, oslanjat ćete se jedni ne druge: i tko bude padao, osjetit će podršku – i poticaj – od ove bratske snage, kako bi bio vjeran Bogu.

Raspali svoj duh mrtvljenja u sitnicama ljubavi, sa željom da svi uzljube put svetosti posred svijeta: jedan osmjeh može biti, ponekad, najbolje očitovanje duha pokore.

Znaj, svakog dana i velikodušno, prihvatiti poneko uznemiravanje, radosno i skromno, da bi služio i učinio drugima život ugodnijim.

- Ovakav način djelovanja pravi je znak ljubavi Kristove.

Tako se moraš vladati da tamo gdje jesi bude “dobrog raspoloženja” – radosti – što je plod nutarnjeg života.

Vodi mi računa o jednom uistinu zanimljivom mrtvljenju: da se tvoji razgovori ne vrte oko tebe samog.

Govorio si mi: “Uviđam da sam nesposoban ne samo napredovati na putu, nego i spasiti se – jadna moja duša – bez milosnog čuda. Hladan sam i – još gore – kao ravnodušan: skoro kao promatrač “mog slučaja”, kojeg ništa ne zanima od onog što vidi. Jesu li jalovi ovi dani?

Pa ipak, moja Majka je moja Majka, i Isus je – smijem li se usuditi? – moj Isus! I ima svetih duša koje, čak i sada, mole za mene”.

Nastavi napredovati vođen rukom tvoje Majke, ponavljam ti, i “usudi” se reći Isusu da je tvoj. Po svojoj dobroti, On će utisnuti jasno svjetlo u tvoju dušu.

Nismo dobra braća svojoj braći ljudima, ljudi, ako nismo spremni zadržati ispravno vladanje i onda kada nam je blizu netko tko na krivi i na neugodan način tumači naše ponašanje.

Često se upitaj: brinem li se do kraja kako bih se izoštrio u ljubavi prema onima koji sa mnom žive?

Posred velike sebičnosti, tolike ravnodušnosti – svak’ svom poslu! - prisjećam se onih drvenih magarčića, snažnih, krupnih, kako koracaju, na nekom stolu…Jedan bješe izgubio jednu nogu. Ali je išao naprijed jer se oslanjao na druge.

Uvijek imaj na umu da ti surađuješ u ljudskoj i duhovnoj formaciji onih koji te okružuju, i svih duša – dotle dosiže blaženo Zajedništvo Svetih- i to u svakom trenutku: dok radiš i dok se odmaraš; kad se vidi da si radostan ili zabrinut; kad se u poslu ili na ulici kao dijete Božje moliš, izbija iz tebe mir tvoje duše; kad se vidi da si patio – da si plakao - i da se smiješiš.