Lista točaka

Probij se sve do Betlehema, približi se Djetetu, zibaj ga, žarko mu govori, privij ga na grudi…

Ne govorim djetinjarije: govorim o ljubavi! A ljubav se očituje kroz djela: u intimnosti tvoje duše možeš ga lijepo zagrliti!

Učinimo se djecom pred Isusom. A djeca, malena i zbunjena, koliko se samo muče da bi se uspeli na jednu stepenicu. Izgleda da, stojeći na njoj, gube vrijeme. A na kraju, uspjeli su. Sada, još jedna stepenica. Rukama i nogama, i pritiskom čitavog tijela, postižu novu pobjedu: još jedna stepenica. I ponovno se počinje. Kakav napor! Sad ih još malo nedostaje…, ali, baš tada, skotrlja se…, i jao, ponovno je dolje. Puno modrica, natopljeno suzama, jadno dijete započinje, ponovno se započinje penjati.

Tako je s nama, Isuse, kada smo sami. Uzmi nas Ti u svoje drage ruke, poput velikog i dobrog prijatelja nespretnog djeteta, ne ostavljaj nas sve dok ne stignemo na vrh; a tada – o, tada! – znat ćemo odgovoriti na tvoju Milosrdnu Ljubav, djetinjom smjelošću, i reći ti, slatki Gospodine, da, osim Marije i Josipa, nije bilo niti će biti smrtnika – a bilo ih je jako ludih – koji bi te ljubio kako te ja ljubim.

Savjetovao sam ti, ne ustručavaj se činiti djetinjarije: ukoliko to ne postane tek navika, donijet će ploda.

Primjer: uzmimo da jedna duša na početku duhovnog puta, svaku večer, prije spavanja, osjeti potrebu ogrnuti jedan drveni kipić Presvete Djevice.

Razum se protivi takvom ponašanju, jer mu se očito čini nepotrebnim. Ali, malena duša, dirnuta milošću, savršeno uviđa da bi jedno dijete, iz ljubavi, ovako postupilo.

Odlučna volja, dakle, koju posjeduju svi koji su duhovno još djeca, se buni, i sili razum na predaju…I ako ona djetinjasta duša svakog dana nastavi s pokrivanjem kipića Gospe, svakog dana također u očima Božjim čini malenu plodonosnu djetinjariju.

Kada iskreno postaneš dijete i budeš slijedio putove djetinjstva – ako te Gospodin povede - bit ćeš nepobjediv.

Molitva povjerenja malenog djeteta: želio bih, Gospodine, skrušenost kao u onih koji su ti najviše znali ugoditi.

Dijete, prestat ćeš to biti ako se netko ili nešto postavi između Boga i tebe.

Ne moram ništa u Isusa pitati: dosta mi je da mu ugodim u svemu i da mu pričam o stvarima, kao da ih On ne zna, baš kao što to čini malo dijete sa svojim ocem.

Dijete, reci Isusu: nisam zadovoljan osim s Tobom.

U tvojim dječjim molitvama, kakvih sve djetinjih stvari kažeš svom Gospodinu! S povjerenjem djetešca koje govori velikom Prijatelju, čija je ljubav sigurna, povjeravaš mu se: da živim samo za tvoju Slavu!

Prisjećaš se i dosljedno priznaješ da činiš svakakvo zlo: ovo te, Isuse moj – pridodaješ - ne može iznenaditi: nemoguće je da bih ja izveo nešto kako treba. Ti mi pomozi, Ti učini umjesto mene, i vidjet ćeš kako sve ide dobro.

Zatim, odvažno i držeći se istine, nastavi: prožmi me, opij me svojim Duhom, i tako ću vršiti Volju tvoju. Želim je vršiti. Ako je ne budem vršio…, to je stoga jer mi ne pomažeš. Ali da, Ti mi pomažeš!

Moraš osjetiti hitnu nužnost da budeš malen, lišen svega, nemoćan. Tada ćeš se prepustiti u krilo naše Nebeske Majke, strelovitim molitvama, pogledima ljubavi, vježbama marijanskih pobožnosti…, koje su ukorijenjene u tvoj sinovski duh.

Ona će te zaštititi.