Lista točaka

Uz milost Božju, ti moraš poduzimati i ostvarivati nemoguće…, jer ono moguće čini bilo tko.

Odbaci od sebe pesimizam i ne puštaj pesimiste blizu. – Nužno je Boga služiti s veseljem i prepuštanjem.

Udalji od sebe ovu ljudsku razboritost koja te čini preopreznim, oprosti, velikom kukavicom.

Ne možemo biti kukavne osobe, nedorasle žene i muškarci, ograničena

pogleda, bez vrhunaravnog obzorja…! Zar radimo za nas same? Ne!

E, pa onda recimo bez straha: moj Isuse, za Tebe radimo, i…zar ćeš nam uskratiti materijalna sredstva? Znaš dobro da smo bezvrijedni; ipak, ja se ne bih tako ponašao prema poslužitelju koji me služi…

Stoga, nadajmo se, sigurni smo da ćeš nam dati sve što je potrebno da bismo ti služili.

Čin vjere: protiv Njega nema pobjede! A niti protiv njegovih!

Nemoj to zaboraviti.

Ne kloni duhom, naprijed, naprijed s jednom svetom upornošću koja se, u duhovnom okruženju, naziva postojanost.

Bože moj: priteci uvijek upomoć u pravim potrebama.

Nisi gori. – Stvar je u tome da sada imaš više svjetla da bi se upoznao: izbjegavaj i najmanji znak obeshrabrenja!

Na putu osobnog posvećenja, može se ponekad imati dojam kako, umjesto da napredujemo, nazadujemo; da, umjesto da postajemo bolji, postajemo gori.

Sve dok traje nutarnja borba, ova pesimistična misao je tek lažna obmana, varka, koju treba odbaciti.

Budi postojano miran: ako se ustrajno boriš, napreduješ na tvom putu i posvećuješ se.

Nutarnja suhoća ne znači mlakost. Tko je mlak, voda ga milosti ne natapa, nego klizi dalje… Naprotiv, ima suhih polja koja, prividno jalova, s malo kapi kiše rode cvjetovima i sočnim plodovima kada dođe vrijeme.

Prema tome – kad ćemo se u to uvjeriti? - koliko je važna poslušnost božanskim pozivima u svakom trenutku, jer Bog nas upravo tu očekuje!

Budi prepreden na svet način: ne čekaj da ti Gospodin pošalje protivštine; pretekni ga, dragovoljnim ispaštanjem. Nećeš ih, dakle, prihvatiti bezvoljno – što je stara riječ - već s Ljubavlju - što je vječno mlada riječ.

Danas si po prvi put imao osjećaj da sve pojednostavljuje, da se sve “raspliće”: vidiš da su, konačno, uklonjena pitanja koja su te zaokupljala. I uviđaš da će se rješavati sve više i bolje, što se više prepustiš u ruke svog Boga Oca.

Što čekaš da bi se uvijek ponašao – ovo mora biti razlog tvog života! – kao dijete Božje?

Obrati se Djevici – Majci, Kćeri, Zaručnici Božjoj, Majci našoj - i moli da ti zadobije od Presvetog Trojstva više milosti: milost vjere, nade, ljubavi, skrušenosti, pa kad ti se učini da puše jak vjetar u tvom životu, suh, koji može usahnuti cvjetove duše, tvoji ne bi usahli…, niti tvoje braće.

Izgleda nemogućim da bi se jedan čovjek poput tebe – koji znaš da si ništavan, kažeš – usudio postaviti zapreke milosti Božjoj.

To je ono što radiš svojom lažnom poniznošću, svojom “objektivnošću”, svojim pesimizmom.

Daj mi milost da se lišim svega što se odnosi na moju osobu. Ne smijem imati drugih briga doli tvoje Slave…, jednom rječju, tvoje Ljubavi. – Sve za Ljubav!

“Kada to ču kralj Herod - da je Kralj došao na zemlju – uznemiri se, i s njim čitav Jeruzalem.”

Svakodnevni je to život. I danas se to događa: pred veličinom Božjom, koja se na tisuće načina očituje, ne nedostaje osoba – čak na vlasti – koje se uznemiruju. Zato jer…ne ljube potpuno Boga; jer nisu osobe koje bi ga željele zaozbiljno susresti; jer se ne žele njime nadahnjivati, i postaju zapreka na božanskom putu.

Smatraj se upozorenim, nastavi raditi, ne brini se, traži Gospodina, moli…, i On će pobijediti.

Nisi sam. – Ni ti ni ja ne možemo ostati sami. Pogotovo ako idemo Isusu preko Marije, jer je jedna Majka koja nas nikada neće ostaviti.

Ako ti se čini da te Gospodin napušta, ne žalosti se: još žarče ga traži! On, Ljubav, ne ostavlja te sama.

Shvati da te “ostavlja sama” zbog Ljubavi, kako bi ti jasno uvidio što je u tvom životu njegovo, a što tvoje.

Govorio si mi: “Uviđam da sam nesposoban ne samo napredovati na putu, nego i spasiti se – jadna moja duša – bez milosnog čuda. Hladan sam i – još gore – kao ravnodušan: skoro kao promatrač “mog slučaja”, kojeg ništa ne zanima od onog što vidi. Jesu li jalovi ovi dani?

Pa ipak, moja Majka je moja Majka, i Isus je – smijem li se usuditi? – moj Isus! I ima svetih duša koje, čak i sada, mole za mene”.

Nastavi napredovati vođen rukom tvoje Majke, ponavljam ti, i “usudi” se reći Isusu da je tvoj. Po svojoj dobroti, On će utisnuti jasno svjetlo u tvoju dušu.

Daj mi, Isuse, jedan Križ bez Cirenaca. Loše sam rekao: trebat će mi tvoja milost, tvoja pomoć, kao u svemu; budi Ti moj Cirenac. S tobom, Bože moj, nema kušnje koje bih se bojao…

Ali, kad bi Križ bio zamor, žalost? – Kažem ti, Gospodine, s Tobom bih bio radosno žalostan.

Ako Tebe ne izgubim, za mene neće biti patnje koja bi bila patnja.

Nikome Isus neće uskratiti svoje riječi, a to je riječ ozdravljenja, koja tješi, koja prosvjetljuje.

Sjetimo se uvijek toga, ti i ja, i onda kad bismo se osjetili izmučeni zbog tereta

rada ili nevolje.

Ne očekuj odobravanje ljudi zbog tvog rada.

Štoviše!: ne očekuj niti da ćete, ponekad, razumijeti ostali ljudi i ustanove koje također rade za Krista.

Traži samo slavu Božju, ljubeći svakoga, i neka te ne zabrinjava to što te poneko ne razumije.

Ako ima gora, prepreka, nerazumijevanja, zamki, koje želi sotona i Gospodin pripušta, moraš imati vjeru, vjeru djelima, vjeru žrvom, vjeru poniznošću.

Pred prividno jalovim apostolatom, opsjedaju te predosjećaji jednog vala malodušnosti, koji svom snagom odbacuje tvoju vjeru… - Međutim, shvaćaš kako ti treba jošviše vjere, ponizne, žive i djelatne.

Ti, koji želiš spas duša, poviči kao otac onog bolesnog dječaka, opsjednutog đavlom: “Domine, adiuva incredulitatem meam!” – Gospodine, pomozi mojoj nevjeri!

Ne dvoji: ponovit će se čudo.

Istina je da ti ništa svoga ne dodaješ, Bog je onaj koji čini sve u tvojoj duši.

Neka, međutim, ne bude tako s gledišta tvog uzvraćanja.

Izvježbaj se u kreposti nade, ustrajnošću – za Gospodina, pa i kad se moraš izložiti – u svom dobro dotjeranom radu, uvjeren da je tvoj napor uzaludan pred licem Božjim.

Kada se tvoja svakodnevna borba, obično složena od mnoštva sitnica, sastoji od želja i stvarnosti neprestano Bogu ugodnih, uvjeravam te: ništa se neće izgubiti!

Razmisli, jer upravo je tako: koliko je dobar Gospodin, koji me je tražio, koji je dao da spoznam ovaj sveti put kako bih bio djelotvoran, kako bih ljubio sva stvorenja i udijelio im mir i radost.

Ove misli moraš potom pretočiti u određene nakane.

Znaš da ti neće uzmanjkati milosti Božje, jer te On od vječnosti izabrao. I, ako se tako prema tebi ponio, udijelit će ti svu pomoć, da bi mu bio vjeran, kao njegov sin.

Hodi, dakle, u sigurnosti i istinskom uzvraćanju.

Molim Majku Božju neka zna, neka nam se nasmiješi…, i nasmješit će se.

I, osim toga, nagradit će ovdje na zemlji našu velikodušnost s tisuću naprama jedan: tisuću naprama jedan, molim!

Ljubi radosno, nježno i snažno, ljudski i vrhunaravno: ljubi srčano, ljubavlju koja zna prihvatiti svakoga jednim iskrenim običnim smješkom; koja zna razumijeti zamisli i osjećaje drugih.

Tako će ti ljubav Kristova – ispravno življena - blago i snažno, bez uzmicanja i u osobnom vladanju i u nauku – darovati duh osvajanja: svakim ćeš danom sve više gladovati za radom za duše.

Govorio sam ti, sinko, uvjeren: Očite su «prepreke» koje ćemo susresti da bismo prenijeli svoju «ludost» na druge apostole. Neke bi mogle izgledati nesavladive…, ali “inter medium montium pertransibunt aquae” – vode će poteći preko planina: nadnaravni duh i silina naše predanosti, proći će brda, i nadići ćemo prepreke.

“Bože moj, Bože moj! Svi jednako ljubljeni, zbog Tebe, u Tebi i s Tobom: a sada, svi raspršeni”, žalio si se, uvidjevši da si ponovno sam i bez ljudskih sredstava.

U istom trenu Gospodin pobudi u tvojoj duši sigurnost da će On sve riješiti. I reci mu: Ti ćeš providjeti!

I uistinu, Gospodin sve unaprijed uredi, više i bolje nego što si se nadao.

Pravo je što Otac i Sin i Duh Sveti okruniše Djevicu Kraljicom i Gospodaricomsvega stvorenog.

Raduj se njenoj moći i pridruži se Nebeskom slavlju.

Ja, Majku Božju i Majku moju, krunim svojom pročišćenom bijedom, jer dragog kamenja nemam, ni vrlina. Hrabro!