Lista točaka
Ako znaš voljeti druge i razlijevaš tu ljubav – ljubav Kristovu, nježnu, obazrivu – svima oko sebe, oslanjat ćete se jedni ne druge: i tko bude padao, osjetit će podršku – i poticaj – od ove bratske snage, kako bi bio vjeran Bogu.
Poslušaj s Isusovih usana prispodobu koju Sveti Ivan pripovijeda u svom Evanđelju: “Ego sum vitis, vos palmites”– Ja sam trs; vi loze.
Imaš već u mašti, u pameti, čitavu prispodobu. I vidiš kako jedna loza otrgnuta od panja, od trsa, ne služi ničemu, neće dati ploda, završit će kao suho drvo, kojeg će ljudi i životinje gaziti, ili će se baciti u vatru…
Ti si loza: izvedi sav zaključak.
Loze, sjedinjene s trsom, dozrijevaju i donose roda.
Što ti i ja moramo učiniti? Biti jako sjedinjeni, posredstvom Kruha i Riječi, s Isusom, koji je naš trs…, govoreći mu nježne riječi tijekom cijelog dana. Tako čine zaljubljeni.
Misli na svoju Majku, Svetu Crkvu, i shvati da, ako jedan član pati, čitavo tijelo trpi.
Tvoje tijelo treba svaki pojedini ud, ali svaki pojedini ud potreban je cijelog
tijela. – Teško meni, ako bi moja ruka prestala obavljati svoju dužnost…, ili kad bi srce prestalo kucati!
Želio bih – pomozi mi svojom molitvom – da se u Svetoj Crkvi svi osjećamo udovima jednog jedinog tijela, kako to traži Apostol. Da bez ravnodušnosti i do kraja živimo sve radosti, muke, napredovanje naše Majke: jedne, svete, katoličke, apostolske, rimske.
Želio bih da živimo kao jedan, da se poistovjećujemo jedni s drugima, i svi s Kristom.
Budi uvjeren, sinko, da razjediniti se sa Crkvom znači umrijeti.
Odbaci nacionalizam, jer otežava razumijevanje i suživot: U mnogim je povijesnim okolnostima bio jedna od pogubnijih zapreka.
I još ga odlučnije odbaci – jer bi više nego ikada bio štetan – ako bi ga se htjelo uvući u Crkveno Tijelo, gdje više mora zablistati jedinstvo svega i svih u ljubavi za Krista.
Ako nedostaje pobožnosti – ova uzica koja nas tijesno povezuje s Bogom i, po Njemu, s drugima, da u drugima vidimo Krista - neizbježno dolazi do razjedinjenosti, a time i do gubitka svakog kršćanskog duha.
Fizički daleko, ali svejedno jako blizu svima: jako blizu!… sretan si ponavljao.
Bio si zadovoljan, zahvaljujući zajedništvu ljubavi, o čemu sam ti govorio, a što moraš stalno, bez posustajanja, oživljavati.
Ponekad se pedeset posto posla rasipa u međusobnim borbama, koje se temelje na nedostatku ljubavi, na pričama i svađama među braćom. S druge strane se dvadeset i pet posto posla utroši u izgradnju zgrada koje apostolatu ne trebaju. Nikada se ne smije dopuštati mrmljanje, niti se smije gubiti vrijeme u gradnji mnogih kuća, i tako će ljudi biti apostoli sto posto.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/book-subject/forja/59654/ (20.11.2025.)