Lista točaka

Učini da na tvojim usnama kršćanina – jer to jesi i moraš u svakom trenutku biti – bude “neodoljive” vrhunaravne riječi koja pokreće, koja pobuđuje, koja bi bila izraz tvoje životne raspoloživosti darivanja.

“Coepit facere et docere” – Isus je počeo s radom, a zatim je naučavao: ti i ja moramo dati svjedočanstvo primjerom, jer ne smijemo živjeti dvostrukim životom. Ne možemo naučavati ono što ne izvršavamo. Drugim riječima, moramo naučavati ono što barem pokušavamo i ostvarivati.

Videći da si jako zahtijevan prema drugima u tome da ispunjavaju svoje obaveze, čak i u javnim službama, – to je dužnost, kažeš - jesi li probao razmišljati o tome koliko ti poštuješ radno vrijeme, držiš li ga se savjesno?

Iskrena pobožnost, prava Ljubav prema Bogu, potiče na rad, na izvršenje – premda nije lako – svakodnevnih dužnosti.

Više puta smo istaknuli opasnost rada bez unutarnjeg života koji bi ga poticao: no isto tako bi se morala naglasiti opasnost unutarnjeg života – ako dopustimo da može postojati –, a bez djela.

Unutarnja nas borba ne udaljava od naših zemaljskih poslova: vodi nas prema njihovom boljem izvršavanju!

Tvoje postojanje nije ponavljanje uvijek istih čina, jer svaki od njih mora biti pravedniji, djelotvorniji, s više ljubavi nego onaj prije. – Svakog dana novo svjetlo, novi zanos, za Njega!

Svakim danom čini sve što ti je moguće kako bi upoznao Boga, kako bi se “s Njim družio”, zaljubio se svakim trenutkom sve više, ne misleći ni na što drugo osim na njegovu Ljubav i na njegovu slavu.

Ovaj ćeš plan, dijete moje, ostvariti, ako ne propustiš, ni po kakvu cijenu, vrijeme molitve, prisutnost Božju (strelovitim molitvicama i duhovnim zajedništvom, da ne splasne tvoj žar), Svetu Misu proživljenu u smirenosti, dobro obavljen svoj posao - poradi Njega.

Nikada se neću složiti s mišljenjem onoga – makar poštujem – tko odvaja molitvu od aktivnog života, kao da su nespojivi.

Mi, djeca Božja, moramo biti kontemplativni: oni koji, usred buke mase, znaju pronaći mir duši u neprekinutom razgovoru s Gospodinom; i znaju ga promatrati kako se gleda Oca, kako se gleda Prijatelja, koje se ludo voli.

Pobožan čovjek, a ne licemjerni vjernik, savršeno izvršava svoje profesionalne dužnosti, jer zna da je taj rad molitva uzdignuta Bogu.

To što smo djeca Božja dovest će nas – uvjeravam – do kontemplativnog duha posred svih ljudskih aktivnosti – svjetlost, sol i kvasac, preko molitve, mrtvljenja, vjerskog i profesionalnog znanja - ostvarujući ovaj plan: što smo više uronjeni u svijet, toliko više moramo biti Božji.

Čisto zlato i dijamanti nalaze se u utrobi zemlje, a ne na čovjekovom dlanu.

Tvoje posvećivanje – tebe samog i drugih – ovisi o gorljivosti, o tome kakvim veseljem obavljaš, makar mučan i svakidašnji, redovit i uobičajen posao.