Lista točaka

- Bog je moj Otac! - Ako to razmatraš, nećeš se odvojiti od ove utješne misli.

- Isus je moj dragi Prijatelj (još jedno čudesno otkriće) koji me ljubi svom božanskom ludošću svojega Srca.

- Duh Sveti je moj Tješitelj koji me čitavim mojim putem vodi.

Dobro promisli. - Ti si Božji... i Bog je tvoj.

Rado počivamo, Gospodine, na tvojim ranjenim rukama. Čvrsto nas drži! Stisni nas! Iscijedi iz nas svu zemaljsku ništavost, da se pročistimo, da se zapalimo, da se napojimo tvojom Krvlju!

- I zatim, baci nas daleko, daleko u žetvu, u sjetvu svakim danom sve plodniju, iz Ljubavi prema Tebi.

Osjećam se poput siromašne ptičice koja, navikla letjeti tek od stabla do stabla ili, najviše, do balkona trećeg kata... jednom samo odvaži se poletjeti do krova jedne kućice, koja i ne bijaše baš neboder...

Kad, eto, jedan orao zgrabi našeg junaka - zamijenio ga je s ptićem iz svoje vrste - i, među njegovim snažnim pandžama, uspinje se ptičica, penje vrlo visolo, preko planina zemaljskih i snježnih vrhunaca, povrh oblaka bijelih i plavih i ružičastih, još u visinu, sve dok ne ugleda licem u sunce...I tada orao, oslobodivši je, reče ptičici: - Naprijed, leti!

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u Euharistiji; da se moj let ne prekine, sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!

Svakog dana obnavljaj djelotvornu želju za samoponištenjem, za negiranjem sebe sama, da zaboraviš na sebe, da hodiš “in novitate sensus”, u novosti života, zamijenjujući ovu našu bijedu sa svom skrivenom i vječnom veličinom Božjom.

Živiš zadovoljan, jako sretan, iako ponekad primjetiš ogrebotinu žalosti, čak je osjećaš dodirom, gotovo redovito, jedan pravi ostatak zlovolje.

Ovo veselje i ova tjeskoba mogu živjeti zajedno, svaka u svom “čovjeku”: prva u novom čovjeku, druga u starom čovjeku.

Divi se ovoj slatkoj neobičnosti položaja jednog kršćanina: naša vlastita bijeda nas vodi u Božju zaštitu, u “pobožanstvenjenje”, a s Njim možemo sve.

Sitnice i malenkosti, kojima ništa ne dugujem, od kojih se ničemu ne nadam, više me zaokupljaju od mog Boga? S kim sam, kad nisam s Bogom?

Budi zahvalan Gospodinu za sigurnost koju ti On daje! Jer nije to zbog tvoje upornosti: svjetlo je Božje ono koje ti daje osjećaj sigurnosti, kao da si na stijeni, dok drugi, dijelom nezahvalni – premda su jako dobri - kao da propadaju u pijesku…, lišeni temelja vjere.

Moli Gospodina da se ispune zahtjevi kreposti vjere u tvom životu i u životu svih ljudi.

Ne znaš jesi li napredovao, ni koliko… - Što će ti ovo računanje?…

- Važna je ustrajnost, da ti srce izgara, da vidiš više svjetla i šire obzorje…: da se žrtvuješ za naše nakane koje naslućuješ – premda ne znaš koje su – i da se za sve njih moliš.

Ne možemo nikada sebi pripisivati Isusovu moć dok među nama prolazi. Gospodin je onaj koji prolazi i koji preobražava duše, ali tek onda kada mu se svi približimo jednog srca, jednog osjećaja, s jednom jedinom željom da budemo dobri kršćani. Ali On to čini, a ne ti, ne ja. Isus je koji prolazi!

- I, osim toga, On ostaje u našim srcima – u tvom i mom! - i u našim svetohraništima.

- Isus prolazi, i Isus ostaje. Ostaje u tebi, u svakom od vas, i u meni.

Budi velikodušan! Ne traži u Gospodina niti jednu utjehu!

- Zašto? - pitao si me. Zato jer znaš dobro, odgovorio sam ti, da Bog, premda izgleda da je daleko, boravi u središtu tvoje duše i daje božansku važnost čitavom tvom životu!