Lista točaka

Djeca Božja.- Nositelji jedincatog plamena koji može osvijetliti zemaljske puteve duša, jedinstvenog sjaja, u kojem nikada neće zavladati mrak, ni sjena ni polutama.

- Bog se nama služi kao bakljom, da bi ovo svijetlo svijetlilo...O nama ovisi da mnogi ne ostanu u tami, već da hode putevima koji vode do života vječnoga.

- Bog je moj Otac! - Ako to razmatraš, nećeš se odvojiti od ove utješne misli.

- Isus je moj dragi Prijatelj (još jedno čudesno otkriće) koji me ljubi svom božanskom ludošću svojega Srca.

- Duh Sveti je moj Tješitelj koji me čitavim mojim putem vodi.

Dobro promisli. - Ti si Božji... i Bog je tvoj.

Oče moj - tako mu se obraćaj, s povjerenjem! - koji si na Nebesima, pogledaj me samilosnom Ljubavlju i učini da ti uzvratim.

- Razmekšaj i zapali moje kameno srce, spali i pročisti moje neumrtvljeno tijelo, ispuni moj um vrhunaravnim svjetlima, učini da moj jezik naviješta Ljubav i Slavu Kristovu.

Krist, koji je uzišao na Križ raskriljenih ruku, činom Vječnog Svećenika, računa na nas - koji smo ništa! - kako bismo "svim" ljudima donijeli plodove njegovog Otkupljenja.

Rado počivamo, Gospodine, na tvojim ranjenim rukama. Čvrsto nas drži! Stisni nas! Iscijedi iz nas svu zemaljsku ništavost, da se pročistimo, da se zapalimo, da se napojimo tvojom Krvlju!

- I zatim, baci nas daleko, daleko u žetvu, u sjetvu svakim danom sve plodniju, iz Ljubavi prema Tebi.

Ne boj se, ne strahuj, ne iščuđuj se i ne zavaravaj lažnom razboritošću.

Poziv na izvršenje Božje Volje - pa i samo zvanje - dolazi iznenada, kao kod Apostola: pronaćiKrista i slijediti njegov zov…

- Nijedan nije oklijevao: upoznati Krista i slijediti ga bješe jedno te isto.

Stiže nam dan spasa, vječnosti. Još jednom se čuju pozivi Božanskog Pastira, njegove nježne riječi: “Vocavi te nomine tuo” – pozvah te tvojim imenom.

Kao majka naša, On nas imenom zove. Štoviše: nježnim nadimkom, obiteljskim. – Dolje, u intimnosti duše, zove, i treba odgovoriti: “Ecce ego, quia vocasti me” – evo me, jer si me pozvao, ovog puta odlučan da ne dopustim vremenu da poput vode proteče preko oblutaka ne ostavivši traga.

Živi zajedno s Kristom. Trebaš biti u Evanđelju poput jednog od likova koji živi s Petrom, Ivanom, Andrijom... jer Krist i sada živi: "Iesus Christus, heri et hodie, ipse et in saecula!" - Isus Krist živi, danas kao jučer: On je isti u vijeke vjekova.

Gospodine, učini da tvoji sinovi budu živa žerava, ali takva kojoj se jezičci plamenova ne vide izdaleka. Žerava koja će zapaliti iskru vatre u svakom srcu koje joj se približi...

Ti ćeš učiniti da se ova iskra razgori u plamen: tvoji Anđeli - to znam, vidio sam - jako su spretni u rasplamsavanju žerave koja tinja u srcima... a srce bez pepela može biti samo tvoje.

Misli na ono što govori Duh Sveti i ispuni se udivljenjem i zahvalnošću: "Elegit nos ante mundi constitutionem" - izabrao nas je, prije negoli je svijet stvoren, "ut essemus sancti in conspectu eius" - da budemo sveti pred njim.

- Biti svet nije lako, ali nije niti tako teško. Biti svet znači biti dobar kršćanin: naličiti Kristu. - Tko više Kristu sliči, više je kršćanin, više je Kristov, više je svet.

- A koja sredstva imamo? - Ista ona koja su imali prvi vjernici, oni koji vidješe Krista, i koji su naslućivali o njemu preko priča Apostola ili Evanđelista.

Koliko samo duguješ svom Ocu - Bogu - Dao ti je postojanje, razum, volju... dao ti je milost: Duha Svetog; Isusa, u Hostiji; božansko posinjenje; Presvetu Djevicu, Majku Božju i Majku našu; dao ti je mogućnost sudioništva na Svetoj Misi i podjeljuje ti oprost tvojih grijeha, njegov oprost, toliko puta!; dao ti je neizmjerne darove, od kojih su neki izvanredni...

- Reci mi, sinko: kako si odgovorio? kako uzvraćaš?

Ne znam kako je s tobom ... no ja ti trebam povjeriti svoje unutarnje osjećaje, dok čitam riječi proroka Izaije: "Ego vocavi te nomine tuo, meus es tu!" - Ja sam te zazvao, doveo sam te u svoju Crkvu, ti si moj! Bog mi kaže da sam njegov! To je kao da poludiš od Ljubavi!

O Isuse... osnaži naše duše, poravnaj put i, iznad svega, opij nas Ljubavlju! Preobrazi nas u žive krijesnice kako bismo zapalili zemlju božanskom vatrom koju si Ti donio.

Približiti se malo više Bogu znači biti raspoloživ za jedno novo obraćenje, za jedno novo ispravljanje, za pažljivo osluškivanje njegovih nadahnuća - svete želje koje čini da proklijaju u našim dušama – i za njihovo ostvarivanje u životu.

Čime se hvastaš? - Sav poticaj koji te pokreće od Njega je. Po tome se ravnaj.

Kakav obzir, kakvo poštovanje, kakvu naklonost moramo iskusiti za svaku pojedinu dušu, prema očitoj činjenici da je Bog ljubi kao nešto svoga.

Čežnja: kad bismo barem tako koristili dane što nam ih Bog daje, samo da bismo mu se svidjeli.

Poželim da se ponašaš poput Petra i Ivana: u molitvi, u razgovoru s Isusom, govoriti o potrebama svojih prijatelja, svojih drugova... i zatim, svojim primjerom, moći im reći: "Respice in nos!" - ugledajte se u mene!

Kada se neku osobu jako ljubi, onda se priželjkuje znati sve što se na nju odnosi.

- Razmišljaj: žeđaš li za spoznajom o Kristu? Jer...ovo je mjera tvoje ljubavi.

Laže - ili griješi - onaj koji kaže da smo mi svećenici sami: nitko to nije manje od nas, jer smo u neprestanom društvu s Gospodinom s kojim se moramo neprekidno zadržavati.

- Zaljubljeni smo u Ljubav, u Začetnika Ljubavi!

Osjećam se poput siromašne ptičice koja, navikla letjeti tek od stabla do stabla ili, najviše, do balkona trećeg kata... jednom samo odvaži se poletjeti do krova jedne kućice, koja i ne bijaše baš neboder...

Kad, eto, jedan orao zgrabi našeg junaka - zamijenio ga je s ptićem iz svoje vrste - i, među njegovim snažnim pandžama, uspinje se ptičica, penje vrlo visolo, preko planina zemaljskih i snježnih vrhunaca, povrh oblaka bijelih i plavih i ružičastih, još u visinu, sve dok ne ugleda licem u sunce...I tada orao, oslobodivši je, reče ptičici: - Naprijed, leti!

- Gospodine, da se više nikad ne vratim prizemnom letu! Da zasvagda budem osvijetljen zrakama božanskog Svjetla - Kristom - u Euharistiji; da se moj let ne prekine, sve dok ne pronađem odmor u tvom Srcu!

Ovako je završavao molitve onaj naš prijatelj: "Ljubim Volju svog Oca: stoga, u potpunom predanju, neka me On ponese kako i kamo hoće".

Moli Oca, Sina i Duha Svetoga, i svoju Majku, da ti pomognu da se spoznaš i oplačeš sve prljavštine koje te priječe i koje su ostavile - jao - tolike naslage...

- A ujedno, i bez da se udaljiš od takva razmišljanja, reci mu: daj mi, Isuse, takvu Ljubav da bude vatra pročišćenja, u kojoj će se moja bijedna put, moje bijedno srce, moja bijedna duša, moje bijedno tijelo istrošiti, očistivši se od svih zemaljskih ništavosti...Zatim, moje već ispražnjeno ja, ispuni sobom: da se ni na šta zemaljsko ne navežem; da me uvijek Ljubav sačuva.

Za sebe nemoj ništa željeti, ni dobra, ni zla: poželi samo, za sebe, ono što ti Bog želi.

Što god bilo, jer dolazi od njegove ruke, od ruke Božje, ma kako izgledalo zlo u očima ljudi, tebi, s Božjom pomoći, izgledat će dobro, jako dobro, i reći ćeš, sve uvjereniji: "Et in tribulatione mea dilatasti me...et calix tuus inebrians, quam praeclarus est!" - u nevolji sam se radovao...kako divan je tvoj kalež...koji opija čitavo moje biće!