Lista točaka

Svijet nas čeka. Da! Ljubimo strastveno ovaj svijet jer nas je Bog poučio: “Sic Deus dilexit mundum...” – Tako je Bog ljubio svijet; i stoga što je taj svijet naše bojno polje – prekrasan boj ljubavi – da bismo svi dostigli mir koji je Krist došao uspostaviti.

Gospodin je imao tu tankoćutnost ljubavi prema nama: dopustiti nam osvojiti zemlju za Njega. On – uvijek tako ponizan! – ograničio je Sebe da nam to učini mogućim... Nama je prepustio najlakši i najugodniji dio: akciju i trijumf.

Svijet... – “On je naš!...” I to potvrđuješ, nakon što si podigao pogled i čelo prema nebu, sa sigurnošću zemljoradnika koji korača kao vladar kroz vlastitu ljetinu: “Regnare Christum volumus!” – Hoćemo da On vlada na ovoj svojoj zemlji!

„Vrijeme je nade, i živim od toga blaga. To nije lijepa fraza, Oče”, kažeš mi, “to je stvarnost.”

– Dakle... sav svijet, sve ljudske vrijednosti koje te privlače ogromnom snagom – prijateljstvo, umjetnost, znanost, filozofija, teologija, šport, priroda, kultura, duše... – sve to smjesti u nadu: u nadu Krista.

Taj nestvarni i zavodljivi čar ovog svijeta... i tako postojan. Cvijeće na putu! Privlače njegove boje, i njegovi mirisi... Ptice na nebu! I sva stvorenja... – Jadni moj sine, razumljivo je. S druge strane, kad te pak ne bi očaravali, što bi imao žrtvovati našem Gospodinu?

Tvoje zvanje kršćanina zahtijeva od tebe da budeš u Bogu, a u isto vrijeme, da se baviš zemaljskim stvarima, upotrebljavajući ih objektivno, takve kakve jesu: da bi ih povratio Njemu.

Ne čini se moguće biti tako sretan u ovom svijetu gdje toliki uporno žele živjeti žalosni, jer se drže svoga egoizma, kao da sve svršava ovdje!

– Nemoj mi biti kao oni... ispravljaj se svakog trenutka!

Svijet je hladan, čini se uspavan. – često ga promatraš sa svoje osmatračnice užarenim pogledom. Neka se probudi, Gospodine!

– Obuzdaj svoju nestrpljivost u sigurnosti da ćemo, ako znamo dobro sagorjeti svoj život, zapaliti oganj posvuda... i vidik će se promijeniti.

Vjernost – služba Bogu i dušama – koju od tebe stalno tražim, nije laki zanos, nego onaj drugi: onaj koji se zadobije usput, vidjevši posvuda mnogo toga što treba učiniti.

Dobar sin Božji mora biti sasvim čovječan. Ali ne toliko da upadneš u vulgarnost i neodgojenost.

Teško je vikati svakom na uho šutljivim radom, kroz vjerno ispunjavanje svojih građanskih dužnosti, da bismo zatim tražili svoja prava i stavili ih u službu Crkve i društva. Teško je to... ali veoma učinkovito.

Nije istina da se ne može biti dobar katolik i u isto vrijeme služiti vjerno civilnom društvu. Nema razloga za sukob između Crkve i države, u zakonitom izvršavanju njihove vlasti, s obzirom na misiju koju im je Bog povjerio. Lažu – baš tako: lažu – oni koji tvrde protivno. To su oni isti koji bi, na račun lažne slobode, “ljubazno” htjeli da se mi katolici vratimo u katakombe.

Da bi slijedio stope Kristove, današnjem apostolu nije potrebno ništa reformirati, a još manje ne zanimati se za povijesnu stvarnost koja ga okružuje... Dovoljno je da se ponaša kao prvi kršćani, oživljujući svoju sredinu.

Ti koji živiš usred svijeta, koji si tek jedan od građana, u dodiru s ljudima o kojima se misli da su dobri ili zli... moraš osjećati neprestanu želju da im prenosiš radost koju ti osjećaš zbog činjenice što si kršćanin.

Bio je objavljen edikt cara Augusta koji je propisivao popis svih stanovnika Izraela. Marija i Josip išli su prema Betlehemu... – Jesi li kad pomislio da se Gospodin poslužio točnim poštivanjem zakona, kako bi dao prigodu da se ispuni njegovo proroštvo? Ljubi i poštuj norme poštenog suživota, i ne sumnjaj da će tvoje vjerno obavljanje dužnosti biti, također, sredstvo po kojem će drugi otkriti kršćansku čestitost, plod Božje ljubavi, i susresti se s Bogom.