Lista točaka

Nitko nije sretan, na zemlji, dok ne odluči to biti. Ovako se raspetljava put: bol, u kršćanskom smislu! Križ; Božja Volja, Ljubav; sreća ovdje i, poslije, vječno.

„Servite Domino in laetitia!” – Služit ću Bogu u radosti! U radosti koja će biti posljedica moje Vjere, moje Nade i moje Ljubavi... i koja će uvijek trajati, jer – kao što nas uvjerava Apostol – „Domini nus prope est!”... – Gospodin mi je blizu! Koračat ću s Njime, stoga, sasvim siguran, jer Gospodin je moj Otac... i s Njegovom ću pomoću ispuniti Njegovu ljubaznu Volju, iako će me to koštati.

Evo savjeta koji sam vam uporno ponavljao: budite radosni, uvijek radosni. Neka budu žalosni oni koji se ne drže sinovima Božjim.

„Nastojim prostrijeti svoju kožu da bi moja malena braća ’hodala po mekom’, kako nam vi kažete.” Ima toliko radosti u tome da ti se “loše piše”!

Jedan mi je drugi čovjek vjere pisao: „Kada se zbog nužnosti nađeš sam, savršeno opažaš pomoć braće. Sad kad se sjetim da moram sve snositi ’sam’, često pomislim kako, da nije tog ’društva iz daleka’ – blaženog Općinstva svetih! – ne bih mogao zadržati ovaj optimizam koji me ispunja.”

Ne zaboravi: katkad je potrebno imati oko sebe nasmijana lica.

„Svi ste tako radosni, što se ne bi očekivalo”, čuo sam komentar. Izdaleka se vidi đavolska smicalica Kristovih neprijatelja, koji se ne umaraju mrmljati da ljudi posvećeni Bogu imaju “smrknuto lice”. A, nažalost, neki od onih koji žele biti “dobri” čine odjek tih riječi svojim “žalosnim krepostima”. – Zahvaljujemo Ti, Gospodine, jer si se udostojao računati na naše živote, sretne i zadovoljne, da bi izbrisao tu lažnu karikaturu. – Molim Te, također, da to ne zaboravimo.

Neka nitko ne čita tugu ni bol na tvom licu, dok svijetom širiš slatki miris svoje žrtve. Sinovi Božji moraju uvijek biti sijači mira i radosti.

Radost čovjeka Božjega, žene Božje, mora se prelijevati: nepomućena, zarazna, privlačna... jednom riječju, mora biti tako nadnaravna, tako priljepčiva i tako naravna da zanosi druge za kršćanske puteve.

„Zadovoljan?” – Zamislio sam se nad tim pitanjem. – Još nisu izmišljene riječi koje bi izrazile sve ono što se osjeća – u srcu i volji – pri spoznanju da si dijete Božje.

Božić je. Pišeš mi: „U svetom iščekivanju Marije i Josipa, čekam i ja, s nestrpljenjem, Dijete. Kako ću biti sretan u Betlehemu! Već vidim da ću prštati od beskrajne radosti. Ah! Ali s Njim se želim također ponovno roditi...” – Dao Bog da se ostvari ova tvoja želja!

Iskrena odluka: činiti milijim i lakšim put drugima, budući da život sa sobom ionako već nosi dovoljno gorčine.

Mnogi se osjećaju nesretni baš zbog toga što imaju previše svega. Kršćani, ako se doista ponašaju kao djeca Božja, iskusit će neugodnosti, vrućinu, umor, studen... Ali neće im nikada ponestati radosti, jer je to – sve! – odredio i dopustio On, koji je izvor istinske radosti.

Pred tolikim ljudima bez vjere, bez nade; pred mozgovima koji uznemireno, na granici tjeskobe, traže smisao života, ti si našao cilj: Njega! I to će otkriće trajno ubrizgati u tvoj život novu radost, preobrazit će te, i pružat će ti svaki dan beskrajno mnogo ljepote koja ti je bila nepoznata i koja ti pokazuje radosnu puninu širokog puta koji te vodi Bogu.

Tvoja se sreća na zemlji mjeri tvojom vjernošću vjeri, čistoći i putu koji je Gospodin za tebe zacrtao.

Zahvali Bogu što si sretan, u dubokoj radosti koja ne buči.

S Bogom, mislio sam, svaki mi se dan čini privlačnijim od drugoga. Živim “na djeliće”. Jedan dan promatram veličanstvenost neke pojedinosti; drugi dan otkrivam vidik koji prije nisam zapazio... Na takav način, ne znam što će se dogoditi tijekom vremena. Tada sam opazio da me On uvjerava: „Svaki će dan tvoja radost biti veća, jer ćeš se upuštati sve više u božansku avanturu, u veliki ’zaplet’ u koji sam te postavio. I uvjerit ćeš se da te Ja neću napustiti.”

Radost je posljedica predanja. Povećava se sa svakim okretajem dolapa.

Koju ti nepomućenu radost daje tvoje predanje Bogu!... I koju čežnju i nemir moraš imati za tim da svi dijele tvoju radost!

Sve ovo što te sada zabrinjava može stati u jedan osmijeh nastao iz ljubavi prema Bogu.

Optimizam? Uvijek! Pa i tada kad stvari naizgled idu loše: možda je baš to trenutak da počneš pjevati, s jednim Gloria, jer si se utekao Njemu, a od Njega ti ne može doći nego dobro.

Nadati se ne znači početi vidjeti svjetlost, nego zatvorenih očiju povjerovati da je Gospodin posjeduje u potpunosti i da živi u toj njezinoj jasnoći. On je Svjetlost.

Dužnost je svakog kršćanina donositi mir i sreću u različite zemaljske prostore, u križarskom ratu snage i radosti, koji pokreće uvenula i trula srca te ih uzdiže prema Njemu.

Ako u korijenu uništiš svaki znak zavisti i iskreno se obraduješ uspjesima drugih, nećeš izgubiti radost.