Lista točaka

Kako tek mora da je bio radostan pogled Kristov! Onaj isti pogled što je sigurno blistao u očima Njegove Majke, koja nije mogla zadržati vlastitu radost – „Magnificat anima mea Dominum!” – Njezina je duša slavila Gospodina od trenutka kad Ga je nosila u sebi i na svom krilu. O, Majko! Neka naša radost bude kao i Tvoja – biti s Njim i posjedovati Njega.

Kada ti govorim o “apostolatu prijateljstva”, podrazumijevam pritom “osobno” prijateljstvo, spremno na odricanje i iskreno: prisno, od srca k srcu.

Kad ti je teško iskazati ljubaznost, učiniti uslugu nekoj osobi, pomisli da je ona dijete Božje, sjeti se da nam je Gospodin zapovjedio da ljubimo jedni druge.

– I još više: uroni svaki dan u taj evanđeoski propis, nemoj ostati na površini. Izvuci zaključke – veoma je lako – i prilagodi svoje ponašanje u svakom trenutku tim zahtjevima.

Živi se tako žurno da je kršćanska ljubav postala rijetka pojava u ovom našem svijetu; iako se – barem nominalno – propovijeda Krist...

– Slažem se s tobom. Međutim, što činiš ti koji se kao katolik moraš poistovjetiti s Njim i slijediti Njegove stope? Jer nam je kazao da idemo i naučavamo Njegov nauk svim narodima – svim! I u svim vremenima.

Ljudi – tako se uvijek u povijesti događalo – povezuju svoje živote kako bi ostvarili zajedničku misiju i sudbinu. – Hoće li vrijediti manje za muškarce i žene sadašnjice “jedina sudbina” vječne sreće?

Shvatio si smisao prijateljstva kada si se konačno osjetio pastirom jednog malog stada, koje si bio zanemario i koje sada nastojiš ponovno sakupiti, zalažući se u služenju svakome od njih.

Ne možeš biti samo pasivni element. Trebaš postati pravi prijatelj svojim prijateljima: Pomoći im! Ponajprije primjerom svoga ponašanja. A zatim savjetom i utjecajem što ga rađa intimnost.

Oduševio te je onaj duh bratstva i kolegijalnosti koji si neočekivano otkrio... – Razumije se: To je nešto o čemu si sanjao s toliko žara, ali što nikada nisi vidio. To nisi vidio jer ljudi zaboravljaju biti braća Kristova, tog ljubaznog našeg Brata koji je dao svoj život za druge, za sve i za svakog pojedinca, bezuvjetno.

Imao si veliku sreću što si susreo prave učitelje, istinske prijatelje koji su te bez pridržaja poučili o svemu onome što si htio znati; nisu ti bile potrebne zamke da bi “ukrao” njihovo znanje, jer su ti pokazali lakši put, iako ih je stajalo teškoga rada i muke da bi ga otkrili... Sada je na tebi da činiš isto s ovom osobom, s onom drugom – sa svima!

Dobro o ovom razmisli i prema tome se ponašaj: One osobe kojima si antipatičan, prestat će tako misliti kada postanu svjesni da ih “ozbiljno” voliš. Ovisi o tebi.

Nije dovoljno biti dobar: trebaš tako i izgledati. Što bi rekao o jednom ružinom grmu koji bi imao samo trnje?

Da bi se zagrijalo mlake, potrebno je okružiti ih ognjem zanosa. Mnogi bi nam mogli doviknuti: ne kukajte nad mojim stanjem! Pokažite mi put kako bih izišao iz ovog stanja koje vas toliko žalosti!

Ponekad se pokušavaš opravdati govoreći da si rastresen, rasijan; ili da si karakterno hladan, suzdržljiv. I dodaješ kako stoga ne poznaješ do dna niti osobe s kojima živiš.

– Čuj, to te opravdanje ne ostavlja mirnim, zar ne?!

Savjetovao sam ti da uneseš mnogo nadnaravnog gledanja u svaku pojedinost svog običnog života. I odmah zatim sam dodao: Život s drugima pruža ti mnogo prilika tijekom dana.

Živjeti ljubav znači poštovati mentalitet drugih: ispuniti se radošću zbog njihova puta prema Bogu... a da pritom ne tražiš da oni misle kao ti ili da se ujedine s tobom.

– Palo mi je na pamet iznijeti ti sljedeću primjedbu: ti različiti putevi ipak su paralelni; slijedeći svoj vlastiti svatko će stići do Boga... Nemoj se gubiti u uspoređivanju ni u nemirima da saznaš tko će stići prije: to nije važno, ono što je važno jest – da svi stignemo do cilja.

Drugi je pun nedostataka! Dobro... Međutim osim činjenice da su savršeni samo u Nebu, ti također vučeš sa sobom svoje nedostatke i svejedno te podnose i, još više, poštuju te, jer te ljube ljubavlju koju je Isus Krist imao za svoje, sve dobrano opterećene bijedama!

– Izvuci pouku!

Tužiš se kako te ne shvaća... – Uvjeren sam da sve moguće čini kako bi te shvatio. Ali, kad ćeš se ti malo potruditi shvatiti njega?

Slažem se, dopuštam: ta osoba se ponijela loše, njezino je ponašanje nedostojno i zaslužuje prijekor, ne pokazuje nikakvu vrijednost. „Ljudski zaslužuje sav prezir”, dodao si.

– Ponavljam: Razumijem te, ali ne dijelim tvoju posljednju tvrdnju; taj jadan život je svet. Krist je umro da ga otkupi! Ako ga On nije prezreo, kako se usuđuješ ti?

Ako se tvoje prijateljstvo spušta na pomagača tuđe bijede, svodi se na žalosno kumovanje koje ne zaslužuje nimalo poštivanja.

Uistinu život, sam po sebi ograničen i nesiguran, katkada postaje težak. – To će ti pomoći da postaneš više nadnaravan, da vidiš Božju ruku: i tako ćeš biti ljudskiji i imat ćeš više razumijevanja za one koji te okružuju.

Oprost je razmjeran autoritetu. Običan sudac mora osuditi – iako uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti – provjereno i priznato zlo. Vrhovna vlast neke zemlje katkada dopušta amnestiju ili oslobađanje. Pokajanoj duši Bog oprašta uvijek.

„Preko vas sam vidio Boga koji je zaboravio moje uvrede i primio me s ljubavlju Oca.” Tako je pisao svojima jedan skrušeni rasipni sin 20. stoljeća, vraćajući se u kuću očevu.

Mnogo te je stajalo udaljiti se i zaboraviti svoje male brige i svoje osobne ambicije: siromašne i oskudne, ali dobro ukorijenjene. – Zauzvrat si sada sasvim uvjeren da su tvoja ambicija i tvoja zauzetost tvoja braća, i to samo oni, jer si u bližnjemu naučio otkrivati Isusa Krista.

“Stostruko!”... Kako si se sjetio prije nekoliko dana tog Gospodinova obećanja!

– U bratstvu koje se živi među tvojim prijateljima u apostolatu, uvjeravam te, naći ćeš to stostruko.