Lista točaka

Gledali smo, dok smo govorili, kopno onog kontinenta. – U očima ti je zasjalo svjetlo, duša ti se ispunila nestrpljivošću i, pri pomisli na te narode, rekao si mi: „Može li se dogoditi da s druge strane ovih mora milost Kristova ne bude uspješna?”

Zatim si sam odgovorio: „On se, u svojoj beskrajnoj dobroti, htio služiti prilagodljivim sredstvima.”

Kako ti ih je žao!... Dođe ti želja da im dovikneš kako gube vrijeme... Zašto su tako slijepi i ne primjećuju ono što si ti – bijedno stvorenje – vidio? Zašto ne idu za boljim?

– Moli, mrtvi se, a zatim – to si dužan! – probudi ih jednog po jednog i objasni im – opet jednom po jednom – da, kao i ti, mogu naći božanski put, ne napuštajući mjesto koje zauzimaju u društvu.

Počeo si s velikim poletom. Ali malo-pomalo tvoj se polet smanjivao... I na kraju ćeš se zatvoriti u svoju jadnu ljušturu, ako nastaviš sužavati svoj horizont.

– Moraš ispunjati svoje srce sve više apostolskom glađu: od stotinu duša nas zanima svih sto.

Zahvali Gospodinu za neprestanu nježnost, i majčinsku i očinsku, s kojom se prema tebi odnosi. Ti, koji si uvijek sanjao o velikim pustolovinama, dao si se u jednom predivnom pothvatu... koji će te dovesti do svetosti. Inzistiram: Zahvali za to Bogu životom apostolata.

Kada se daješ na apostolat, budi uvjeren da je tu uvijek riječ o tome da učiniš ljude sretnima, veoma sretnima: Istina je neodvojiva od prave radosti.

Osobe različitih narodnosti, različitih rasa, iz najrazličitijih sredina i profesija... Kada njima govoriš o Bogu, rukom dodiruješ ljudsku i nadnaravnu vrijednost svoga apostolskog zvanja. To je kao da ponovno doživljavaš, u njegovoj punoj stvarnosti, čudo prvog propovijedanja Gospodinovih učenika: rečenice izrečene na stranom jeziku, koje su ukazivale na novi put, svi su u dubini srca slušali na vlastitom jeziku. I glavom ti prolazi, uzimajući novi život, prizor u kojem su se “Parti, Međani i Elamiti” približili sretni Bogu.

Slušaj me dobro i ponovi moje riječi: kršćanstvo je Ljubav; odnos s Bogom je dijalog uzvišeno pozitivan; briga za druge – apostolat – nije luksuz, nije nešto čime bi se trebali baviti samo rijetki.

– Sada, kad to znaš, budi zbog toga radostan, jer je tvoj život dobio potpuno drugačiji smisao, i izvuci iz toga zaključke.

Prirodnost, iskrenost, radost: potrebni su uvjeti za apostolat, da bismo privukli ljude.

Nije mogao biti jednostavniji način na koji je Isus pozvao prvu dvanaestoricu: “Dođi

i slijedi me!”

– Za tebe, koji tražiš tolike isprike da ne bi na stavio svoj zadatak, odgovara kao rukavica na ruku pomisao da je bilo vrlo oskudno ljudsko znanje onih prvih učenika, a ipak, kako su uspjeli prodrmati one koji su ih slušali!

– Nemoj zaboraviti: s radom nastavlja On, preko svakog od nas.

Apostolski poziv šalje Bog. Ali ti ne smiješ propustiti sredstva: molitva, mrtvljenje, studij ili posao, prijateljstvo, nadnaravni pogled... nutarnji život.

Kada ti govorim o “apostolatu prijateljstva”, podrazumijevam pritom “osobno” prijateljstvo, spremno na odricanje i iskreno: prisno, od srca k srcu.

U apostolatu prijateljstva i povjerenja prvi je korak razumijevanje, služenje... i sveta nepopustljivost u vjerskom nauku.

Produbljuj svaki dan apostolsku dimenziju svoga kršćanskog poziva. On je ustanovio prije dvadeset stoljeća – da bismo ti i ja objavili to ljudskim ušima – mjesto za novačenje otvoreno svima onima koji imaju srce iskreno i sposobnost da vole... Koji poziv može biti jasniji od ovog: “Ignem veni mittere in terram”

– Došao sam na zemlju donijeti oganj, i spoznaje da dvije i pol milijarde duša još ne poznaje Krista!

“Hominem non habeo” – Nemam nikoga da mi pomogne. To bi, nažalost, mogli reći mnogi duhom bolesni i paralizirani, koji mogu služiti... i morali bi služiti. Gospodine, pomozi mi da nikada ne budem ravnodušan prema dušama.

Pomozi mi moliti za nove Duhove, da bi se zemlja još jednom zapalila.

„Ako netko dođe k meni, a ne mrzi svog oca, svoju majku, ženu, djecu, braću, se stre i konačno svoj vlastiti život, ne može biti moj učenik.” Uviđam sve jasnije, Gospodine, kako su veze krvi, ako ne prolaze kroz Tvoje preljubazno Srce, nekima trajni uzrok patnje; drugima – više ili manje izravni – izvor napasti protiv ustrajnosti; nekima pak uzrok posvemašnje neuspješnosti; a svima balast koji smeta potpunom predanju.

Ralo koje krči i otvara brazdu ne vidi ni sjeme ni plod.

Nakon tvoje odluke, svaki dan otkrivaš nešto novo. Sjećaš li se kako si se još jučer stalno pitao: „A to, kako se to radi?” da bi zatim nastavio s istim svojim sumnjama i razočaranjima... Sada uvijek nalaziš točan odgovor, razuman i jasan. I kada slušaš kako odgovaraju na tvoja pitanja, na mahove djetinjasta, pomisliš: „Mora da se Isus ovako brinuo za prvu dvanaestoricu.”

Zvanja, Gospodine, više zvanja! Nije mi važno je li sjetva bila moja ili tuđa – sijao si Ti, Isuse, našim rukama! Znam samo da si nam obećao da }e plod dozreti: “Et fructus vester maneat” – Vaš će plod biti trajan.

Budi jasan. Ako ti kažu da ih “loviš”, odgovori da upravo to želiš... Ali... neka se ne zabrinjavaju! Jer ako nemaju zvanja – ako ih On ne zove – neće doći; a ako su pozvani, koja bi sramota bi la da završe kao bogati mladić iz Evanđelja: sami i tužni.

Tvoj je zadatak apostola velik i lijep. Nalaziš se na mjestu susreta milosti sa slobodom duša; i prisustvuješ najsvečanijem trenutku u životu nekih ljudi: njihovu susretu s Kristom.

„Čini se da su vas izabrali jednog po jednog...” rekao je: – I baš je tako!

Uvjeri se: potrebno je da sebe dobro izgradiš, imajući pred očima mnoštvo ljudi koji će nam pristupiti s preciznim i zahtjevnim pitanjem: „Dakle, što trebam raditi?”

Evo jednog učinkovitog recepta za tvoj apostolski duh: konkretni planovi, ne od subote do subote, nego za danas i za sutra, za ovaj i za sljedeći trenutak.

Kako je mučno vidjeti da idu ruku podruku, podržavani različitim strastima – ali udruženi protiv kršćana, djece Božje – oni koji mrze Gospodina i neki koji tvrde da su u Njegovoj službi!

U nekim sredinama, naročito u intelektualnim krugovima, opaža se i rukom se može dodirnuti jedna vrsta sektaške predaje, u kojoj katkada sudjeluju čak i katolici, koja – s ciničnom ustrajnošću – pothranjuje i širi klevetu, da bi se bacila sjena na Crkvu ili na osobe i organizacije, protiv svake istine i svake logike. Moli svaki dan s vjerom: “Ut inimicos Sanctae Ecclesiae – neprijatelji, jer se takvim izjašnjavaju – humiliare digneris, te rogamus audi nos!” – Smeti, Gospodine, one koji te progone, jasnoćom svoje svjetlosti, koju smo spremni širiti.

Je li ideja katoličanstva stara i zbog toga neprihvatljiva?… – Još starije je sunce, i nije izgubilo svoju svjetlost; drevnija je voda i još uvijek gasi žeđ i osvježava.

Ne može se nikome dopustiti, pa ni radi dobre svrhe, iskrivljavanje povijesti ili života. – Ali velika je zabluda podizati na pijedestal neprijatelje Crkve, koji su potrošili svoje dane proganjajući je. Budi uvjeren: Povijesna istina ne trpi zbog toga što jedan kršćanin ne želi sudjelovati u podizanju pijedestala, koji ne bi smio postojati: Otkad se to mržnja postavlja kao uzor?

Kršćanskom širenju vjere nije potrebno izazivanje antagonizama niti zlostavljanje onih koji ne poznaju naš nauk. Ako se postupa s ljubavlju – “Caritas omnia suffert!” – Ljubav sve podnosi – onaj koji je bio protivnik, svojom pogreškom doveden u zabludu, uz pomoć naše iskrenosti i osjetljivosti može se na kraju i sam zalagati. – Naprotiv, nema mjesta za popuštanja u dogmi u ime naivne “širine pogleda”, jer tko bi radio na taj način izložio bi se tome da ostane izvan Crkve; i, umjesto da postigne dobro za druge, naškodio bi samom sebi.

Kršćanstvo je “neobično”, ne prilagođuje se stvarima svijeta. I to je možda njegov “najveći nedostatak”, i barjak svjetovnih.

Neki ne znaju ništa o Bogu ... jer im nitko o Njemu nije govorio na razumljiv način.

Gdje ne dosiže tvoja inteligencija, moli da dosegne sveta domišljatost kako bi služio više i bolje svima.

Vjeruj mi, apostolat, vjerska pouka trebaju obično biti kapilarni: jedan po jedan. Svaki vjernik sa svojim neposrednim prijateljem. Nas, sinove Božje, zanimaju sve duše, jer nas zanima svaka pojedina duša.

Uteci se Djevici, Majci Dobrog Savjeta, da iz tvojih usta ne iziđe nikada uvreda Bogu.