Lista točaka

Gospodin treba jake i hrabre duše koje ne prave pogodbe s osrednjošću, nego sigurnim korakom prodiru u sve sredine.

Miran i uravnotežen karakter, neslomljiva volja, duboka vjera i žarka pobožnost - sve su to potrebne osobine djeteta Božjeg.

Gospodin može i iz kamenja podići djecu Abrahamovu… Ali tako da kamen ne bude loman. Od snažnog živca kamena, pa bio on i bezobličan, može se lakše izvući divan kamen za gradnju.

Apostol ne smije ostati na razini nekog osrednjeg stvorenja. Bog ga zove da djeluje kao nositelj humanosti i prenositelj vječne novosti. - Radi toga apostol treba dušu koja se oblikovala dugo, strpljivo i herojski.

“Svaki dan otkrivam u sebi nešto novo”, kažeš mi… I odgovaram ti: Sada se počinješ poznavati. Kada se istinski ljubi… otkrivaju se uvijek nove pojedinosti da bi se moglo ljubiti još više.

Bilo bi žalosno da netko, promatrajući djelovanje katolika u društvenom životu, zaključi da se ponašaju plašljivo i s osjećajem manje vrijednosti. Ne zaboravimo da je naš Učitelj bio – jest! - “perfectus Homo” – savršen Čovjek.

Ako ti je Gospodin podario jednu dobru osobinu - ili jednu određenu sposobnost - nije to samo stoga da se raduješ ili se njome šepiriš, nego da je s ljubavlju primijeniš u službi bližnjega. - A kada ćeš naći bolju prigodu za služenje od ove, sada kada živiš s tolikim dušama koje dijele s tobom isti ideal?

Pod pritiskom i udarom jednog materijalističkog, hedonističkog, bezvjernog svijeta… kako se može tražiti i opravdati sloboda da ne mislimo kao “oni”, da ne postupamo kao “oni”?… - Djetetu Božjem nije potrebito traženje te slobode jer nam je nju zadobio Krist jednom zauvijek: ali mora je braniti i pokazivati je u svakoj sredini. Samo tako će “oni” shvatiti da naša sloboda nije vezana uz okolinu.

Tvoja rodbina, tvoje kolege i tvoji prijatelji opažaju promjenu i uviđaju da ona u tebi nije trenutačna i da ti nisi više onaj isti. - Ne brini se, idi naprijed! Ostvaruje se ono “vivit vero in me Christus” – sada Krist živi u tebi.

Poštuj one koji ti znaju reći ne. A, osim toga, pitaj ih neka ti kažu razloge svoga negativnog odgovora, da bi nešto naučio… ili se popravio.

Prije si bio pesimist, neodlučan i apatičan. Sada si posve promijenjen: osjećaš se hrabar, optimističan, siguran u sebe… jer si konačno odlučio tražiti svoj oslonac samo u Bogu.

Žalosna je situacija osobe s uzvišenim ljudskim vrlinama, ali s potpunim pomanjkanjem nadnaravnoga pogleda: jer će ove vrline lako upotrijebiti samo za osobne ciljeve. - Razmatraj o tome!

Ispunjavaš zahtjevan životni plan: dižeš se rano, moliš, primaš sakramente, radiš ili učiš mnogo, uzdržljiv si, mrtviš se... ipak opažaš da ti nešto nedostaje! Unesi u svoj dijalog s Bogom ovo razmatranje: Budući da je svetost – odnosno borba da je se postigne – punina ljubavi, trebaš preispitati svoju ljubav prema Bogu, i, radi Njega, prema drugima. Možda ćeš tada otkriti velike nedostatke skrivene u svojoj duši, protiv kojih se nisi ni borio: nisi dobar sin, dobar brat, dobar suradnik, dobar prijatelj, dobar kolega; – i, jer ljubiš neuredno “svoju svetost”, zavidan si. “Žrtvuješ” se u mnogim “osobnim” detaljima; zbog toga si privezan na svoj “ja”, na svoju osobu, i ne živiš za Gospodina, ni za druge: živiš za sebe.

Za napredak u nutarnjem životu i u apostolatu nije potrebna sjetilna pobožnost, nego odlučna i velikodušna raspoloživost volje za božanske zahtjeve.

Bez Gospodina nećeš učiniti niti jedan siguran korak. – Sigurnost u potrebitost Njegove pomoći povezat će te još više s Njim, s čvrstim i s ustrajnim pouzdanjem praćenim radošću i mirom, pa ako put i postane težak i strm.

Pogledaj koja velika razlika postoji između naravnog i nadnaravnog načina djelovanja. Prvo počinje dobro, ali poslije popusti. Drugo počinje također dobro... ali poslije nastoji nastaviti još bolje.

Nije loše ponašati se dobro iz plemenitih ljudskih motiva. – Ali... koje li razlike kada “gospodare” nadnaravni motivi!

Promatrajući toliku radost pri teškom radu, onaj prijatelj je zapitao: „Ali, zar se sve to čini iz zanosa?” – I odgovoriše mu s radošću i s vedrinom: „Iz zanosa?... Loše bismo prošli!”; “Per Dominum nostrum Jesum Christum!” – Po Gospodinu našem Isusu Kristu koji nas trajno čeka.

Svijetu je potrebno da probudimo zaspale, da obodrimo bojažljive, da povedemo zavedene: jednom riječju, da ih uvrstimo u Kristove redove kako se ne bi izgubila tolika energija.

Možda i tebi bude od pomoći ova nadnaravna misao – tankoćutnost dobrovoljne ljubavi – koju je jedna doista Božja duša ponavljala samoj sebi pred najrazličitijim zahtjevima: „Krajnje je vrijeme da ozbiljno odlučiš učiniti nešto vrijedno truda.”

Koje kršćansko savršenstvo misliš postići ako slijediš uvijek svoj hir, “ono što se tebi sviđa...”? Sve tvoje mane, protiv kojih se ne boriš, rađat }e logično stalno plodom loših djela. A tvoja volja – koja nije očeličena u ustrajnoj borbi – neće ti služiti ničemu, kada nadođe neka teška okolnost.

Fasada je snažna i čvrsta. – Ali koje li mlakosti i nedostatka volje iznutra!

– Potakni odlučnost da se tvoje kreposti ne pretvore u prerušavanje, već u habitus koji će odrediti tvoj karakter.

„Poznajem osobe, muškarce i žene, koji nemaju snage ni tražiti pomoć”, kažeš mi žalostan i razočaran. – Nemoj ih zaobilaziti u širokom luku, tvoja volja da spasiš sebe i njih može biti polazna točka njihova obraćenja. Osim toga, ako dobro razmisliš, opazit ćeš da su pružili ruku i tebi.

Mlitavi ljudi, oni koji se tuže na tisuće malih smiješnih stvari, isti su oni koji se ne znaju žrtvovati u tim svakodnevnim sitnicama za Krista... a još manje za bližnjega. Koja sramota ako tvoje ponašanje – tako tvrdo i tako zahtjevno prema drugima – bude patilo od te mlitavosti u tvojoj dnevnoj zaposlenosti!