Lista točaka

Savjetujem ti da se koji put pokušaš vratiti unatrag... na početak svog “prvog obraćenja”, što nije baš ponovno postati djetetom, ali mu mnogo nalikuje: u duhovnom je životu potrebno prepustiti se vođenju s punim povjerenjem, bez straha i dvoličnosti; mora se razgovarati s potpunom jasnoćom o svemu što se ima u glavi i u duši.

Kako ćeš izići iz tog stanja mlakosti, žalosne mlakosti, ako ne upotrijebiš sredstva? Boriš se premalo, a kada se i potrudiš činiš to kao iz inata i nevoljko, gotovo kao da želiš da tvoji bijedni napori nemaju učinka, da bi tako imao samoopravdanje za nezahtjevnost prema sebi i kako drugi ne bi od tebe tražili više. – Vršiš svoju volju, a ne Božju. Dok se ne promijeniš istinski, nećeš biti sretan, i nećeš naći mir koji ti sada nedostaje.

– Ponizi se pred Bogom i nastoj istinski htjeti.

“Nunc coepi!” – Sada počinjem! To je krik zaljubljene duše koja u svakom trenutku, jednako dok je bila vjerna kao i kad joj je nedostajalo velikodušnosti, obnavlja svoju želju da služi – da ljubi! – sa svom odanošću Bogu našemu.

Obrati se sada dok se još osjećaš mlad... Kako se teško ispravljati kad je duša ostarjela!

Do obraćenja se uspinje poniznošću, putevima spuštanja.

„Vi ste mi rekli da se može postati ’drugi’ sveti Augustin, s mojom prošlošću. Ne sumnjam u to, i danas više nego jučer nastojim to dokazati.” Ali trebaš hrabro odsjeći, i baš u korijenu, kao sveti biskup iz Hipona.