Lista točaka
Postoje duše koje su, čini se, zadužene za izmišljanje patnje, mučeći se maštovito. Zatim, kada naiđu prave muke i protivštine, ne znaju, kao Presveta Djevica, stati podno križa, pogleda uprta na Sina.
Žrtva, žrtva! – Istina da slijediti Isusa Krista – to je On rekao – znači nositi Križ. Ali mi nije drago slušati da duše koje vole Gospodina toliko govore o križevima i odricanjima: jer kad je tu Ljubav, žrtva je ugodna – iako stoji napora – a križ je sveti Križ.
– Duša koja zna ljubiti i tako se darivati, puni se radošću i mirom. Dakle, zašto inzistirati na “žrtvi”, kao da se traži utjeha, ako te Kristov Križ – koji je tvoj život – čini sretnim?
Kolike bi se živčane slabosti i histerije izbjegle – prema katoličkom nauku – kada bi se poučavalo kako se istinski živi kršćanski: ljubeći Boga i znajući primati protivštine kao blagoslov što dolazi iz Njegove ruke!
Nemoj prolaziti ravnodušno pored tuđih patnji. Ta osoba – rođak, prijatelj, kolega... taj neznanac – tvoj je brat. – Sjeti se onog što izvještava Evanđelje i što si toliko puta s tugom čitao: ni rodbina Isusova nije suosjećala s Njim u njegovoj sudbini. – Nastoj da se taj prizor ne ponovi.
Zamisli da na zemlji nema nikoga osim Boga i tebe. – Tako će ti biti lakše trpjeti muke, poniženja... I, konačno, činit ćeš ono što Bog želi i kako On želi.
„Katkada”, tumačio je onaj bolesnik koji je izgarao za duše, „tijelo se malo buni, tuži se. Međutim, nastojim preobraziti i ’te tužbe’ s osmijehom, jer su im posljedice veoma učinkovite.”
Neizlječiva mu je bolest ograničavala djelovanje. Pa ipak me je radosno uvjeravao: „Bolest se dobro ponaša prema meni, i volim je sve više: Kad bi mi dali birati, stotinu bih se puta vratio da se ovakav rodim.”
Isus je došao na Križ nakon što se pripravljao trideset tri godine, čitav svoj život!
– Ako Ga njegovi učenici žele doista nasljedovati, moraju preoblikovati vlastito postojanje u suotkupljivanje Ljubavi, odričući se samih sebe, aktivno i pasivno.
Križ je prisutan u svemu i dolazi kad ga se najmanje očekuje.
– Ali ne zaboravi da, obično, početak Križa i početak uspjeha idu ukorak.
Gospodin, Vječni Svećenik, uvijek blagoslivlje Križem.
“Cor Mariae perdolentis, miserere nobis!”
– Zazivaj Srce Marijino, hrabro i s odlukom da se sjediniš s Njezinom boli, u naknadu za svoje grijehe i grijehe ljudi svih vremena.
– I moli je – za svaku pojedinu dušu – da ta Njezina bol poveća u nama odvratnost prema grijehu, i da znamo ljubiti, u ime zadovoljštine, fizičke i moralne protivštine svakog dana.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/book-subject/surco/59388/ (20.11.2025.)