Lista točaka
Kako griješe roditelji, učitelji, upravitelji... koji zahtijevaju potpunu iskrenost i, kada im se pokaže sva istina, uplaše se!
Kao što nam Crkva, preko njegovanja liturgije, daje naslutiti ljepotu vjerskih tajni i pomaže nam bolje ih uzljubiti, na sličan način - bez teatralnosti – trebamo njegovati izvjesnu (naizgled svjetovnu) korektnost, duboko poštovanje - i izvanjsko – prema našem duhovnom vođi, koji nam preko svojih usta prenosi Volju Božju.
Dobar pastir nema potrebe plašiti svoje ovce: takvo je ponašanje svojstveno lošim upraviteljima. Stoga nikog ne začuđuje što završe omraženi i sami.
Gospodin je posijao dobro sjeme u tvoju dušu. I poslužio se – za ovu sjetvu vječnoga života – moćnim sredstvom molitve: jer ne možeš nijekati da ti je – dok si stajao pred Svetohraništem, licem u lice, – često dao naslutiti – u dnu duše – da te hoće za Sebe; da moraš sve ostaviti... Ako to sada zaniječeš, kukavan si izdajnik; a ako si to zaboravio, nezahvalnik si. Poslužio se također – ne sumnjaj u to, kao što nisi sumnjao ni dosad – savjetima i nadnaravnim uputama tvog duhovnog vođe, koji ti je uporno ponavljao riječi koje ne smiješ ispustiti; a u početku se koristio – uvijek da bi položio dobro sjeme u tvoju dušu – i onim plemenitim, iskrenim prijateljem koji ti je rekao snažne istine, pune Božje ljubavi.
– Ali, s iskrenim si čuđenjem otkrio da je neprijatelj posijao kukolj u tvoju dušu. I da ga nastavlja sijati dok ti udobno spavaš i dopuštaš da omlitavi tvoj nutarnji život. – To, a ne nešto drugo, razlog je zbog kojeg ti se ponovno u duši hvata svjetovni korov, koji ponekad samo što ne uguši zrno dobrog sjemena, koje si primio...
– Iščupaj ga jednom i zauvijek! Dostatna ti je Božja milost! Ne pribojavaj se da će ostaviti za sobom prazninu, ranu... Gospodin će tamo položiti svoje novo sjeme: Božju ljubav, bratsku ljubav, apostolski zanos... I s vremenom neće ostati ni najmanjeg traga kukolju: ako ga sada, dok je vrijeme, iščupaš iz korijena; i, još bolje, ako ne spavaš i bdiješ noću nad svojom njivom.
Ovako je onaj ispovjednik uništio pohotu jedne osjetljive duše, koja se je optuživala zbog izvjesnih znatiželja: „Ah, instinkti mužjaka i ženki!”
Izvanredno si sretan. Katkada, kad opaziš da neko dijete Božje napusti Boga, osjetiš – usred svog mira i svoje intimne radosti – bol ljubavi, neku gorčinu, koja ne smeta i ne uznemiruje. – Dobro, ali... upotrijebimo sva ljudska i nadnaravna sredstva kako bi se on tome odupro... I pouzdajmo se sa sigurnošću u Isusa Krista! Tako se vode vraćaju uvijek u svoje korito.
Ne ljuti se: često neodgovorno ponašanje pokazuje nedostatak dobrog ukusa ili formacije više nego pomanjkanje dobrog duha. Trebat će zahtijevati od učitelja i upravitelja da popune te praznine izvršavajući odgovorno svoju dužnost. - Trebaš se preispitati… zauzimaš li ti neko od tih mjesta.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/book-subject/surco/59409/ (20.10.2025.)