Lista točaka

Upozorio si me na prizore iz Isusova života koji te posebno diraju: kad se susreće sa živim ljudima... kad donosi mir i zdravlje mnogima kojima su duša i tijelo rastrgani od bola... Oduševio si se – nastavio si – videći Ga da liječi gubu, vraća vid, ozdravlja uzetoga u ribnjaku, ozdravlja onoga jadnika zaboravljenoga od sviju. Promatrao si ga tada tako duboko ljudskog, tako tebi nadohvat! Pa dobro... Isus nastavlja biti isti i danas.

Molio si Gospodina da ti dopusti trpjeti malo za Njega. Ali zatim, kad je patnja došla u tako ljudskom obliku, tako normalnom – obiteljske poteškoće i problemi... ili tisuće sitnica svakidašnjeg života – teško nazireš Krista iza svega toga. Otvori poslušno ruke tim čavlima... i tvoja će se bol preobraziti u radost.

Ne tuži se, ako patiš. Brusi se kamen koji vrijedi. Boli te? Sa zahvalnošću dopusti da te režu, jer te Bog uzeo u ruke kao dijamant... Ne radi se tako s običnim kamenom.

Oni koji kukavički bježe od patnje imaju o čemu razmatrati videći s kakvim zanosom druge duše prihvaćaju trpljenje. Nisu rijetki muževi i žene koji znaju trpjeti kršćanski. Slijedimo njihov primjer!

Tužiš se?... I tumačiš mi, kao da to činiš s pravom: Jedan ubod!... Drugi ubod!... – Ali, zar ne znaš da je ludo čuditi se nad činjenicom da među ružama ima trnja?

Pusti da ti nastavim govoriti u povjerenju, kako sam činio i dosad: dovoljno je da pred sobom imam Raspetoga, pa da se ne usudim govoriti o svojim patnjama... I nije mi stalo k tome dodati da sam trpio mnogo, ali uvijek s radošću.

Ne razumiju te? On je bio Istina i Svjetlo, ali Ga ni Njegovi nisu shvatili.

– Kao i često dosad, podsjećam te na Gospodinove riječi: „Nije učenik veći od Učitelja.”

Za dijete Božje, protivštine i klevete su, kao za vojnika, rane zadobivene na bojnom polju.

Govore i ogovaraju te... Tvoj dobar glas, zar je to važno? U svakom slučaju, ne trebaš osjećati sramotu i muku za sebe, nego za njih: za one koji te zlostavljaju.

Katkada ne žele razumjeti: kao da su zaslijepljeni... Ali, ponekad si ti onaj koji nije uspio biti shvaćen: ispravi se!

Nije dovoljno imati pravo. Treba to znati učiniti očitim... i druge privoljeti na priznanje. U svakom slučaju, objavljuj istinu svaki put kada je to potrebno, a da te pri tom ne zaustavi ono “što će drugi reći”.

Ako pohađaš Učiteljevu školu, nemoj se čuditi ako te budu morila neshvaćanja tolikih i tolikih osoba, koje bi ti mogle mnogo pomoći čineći posve mali napor da te shvate.