Lista točaka

Kad su mu rekli da se mora zauzeti osobno, njegova je reakcija bila ovakvo razmišljanje: „U tom bih slučaju mogao učiniti ovo... trebao bih učiniti ono...!” Odgovoriše mu: „Ovdje se ne pogađamo Gospodinom. Zakon Božji, poziv Gospodnji uzima se ili ostavlja, takav kakav jest. Potrebno je odlučiti se: naprijed, bez ikakvog pridržaja i s mnogo hrabrosti, ili otići: ’Qui non est mecum...’ – Tko nije sa mnom, protiv mene je.”

Od pomanjkanja velikodušnosti do mlakosti samo je jedan korak.

U želji da ovog ne oponašaš, prepisujem iz jednog njegova pisma ovaj primjer kukavičluka: „Bez daljnjega, veoma sam vam zahvalan što mislite na mene, jer mi je jako potrebna molitva. Međutim, bio bih vam također zahvalan kad n biste, moleći Gospodina da me učini ’apostolom’, previše inzistirali na tome da Ga molite da traži od mene da Mu darujem svoju slobodu.”

Onaj tvoj poznanik, jako inteligentan, dobar građanin i vrijedna osoba, govorio je: „Opslužuj zakon, ali umjereno, bez pretjerivanja, što je moguće više u granicama.” I nadodao bi: „Griješiti? Ne; ali ni ne dati išta od sebe.” Žao mi je doista tih kukavnih ljudi, račundžija, nesposobnih da se žrtvuju, da se predaju jednom plemenitom idealu.

Kad te tvoj egoizam odvodi od opće čežnje za zdravim i svetim blagostanjem ljudi, kad postaneš račundžija i kad te ne dira materijalna i moralna bijeda tvoga bližnjega, prisiljavaš me da ti u lice kažem nešto vrlo žestoko, ne bi li reagirao: ako ne osjećaš blagoslovljeno bratstvo prema ljudima, svojoj braći, i živiš na rubu velike kršćanske obitelji – onda si bijedno nahoče.

Pokazuje mnogo zanosa i razumijevanja. Ali kad vidi da je riječ o “njemu”, da baš “on” mora ozbiljno doprinijeti, tada se kukavički povlači. Podsjeća me na one koji bi u trenucima velike opasnosti uzvikivali s lažnim žarom: „Rat! Rat!” Ali nisu željeli dati novac i uključiti se u obranu svoje domovine.

Osjećaš se osamljen... tužiš se... sve ti smeta. – Jer te tvoj egoizam odvaja od tvoje braće i jer se ne približavaš Bogu.

Ispunjavaš zahtjevan životni plan: dižeš se rano, moliš, primaš sakramente, radiš ili učiš mnogo, uzdržljiv si, mrtviš se... ipak opažaš da ti nešto nedostaje! Unesi u svoj dijalog s Bogom ovo razmatranje: Budući da je svetost – odnosno borba da je se postigne – punina ljubavi, trebaš preispitati svoju ljubav prema Bogu, i, radi Njega, prema drugima. Možda ćeš tada otkriti velike nedostatke skrivene u svojoj duši, protiv kojih se nisi ni borio: nisi dobar sin, dobar brat, dobar suradnik, dobar prijatelj, dobar kolega; – i, jer ljubiš neuredno “svoju svetost”, zavidan si. “Žrtvuješ” se u mnogim “osobnim” detaljima; zbog toga si privezan na svoj “ja”, na svoju osobu, i ne živiš za Gospodina, ni za druge: živiš za sebe.

Nemaš ni mrvice nadnaravnoga gledanja i u drugima vidiš samo osobe boljeg ili lošijeg društvenog stanja. Na duše uopće ne pomišljaš, niti im služiš. Stoga nisi velikodušan... i živiš veoma daleko od Boga sa svojom lažnom pobožnošću, iako puno moliš. Učitelj je sasvim jasno govorio: „Udaljite se od mene i idite u oganj vječni, jer bio sam gladan... bio sam žedan... bio sam u zatvoru... a niste mi pomogli!”

Nije održivo ljubiti Boga savršeno i dopustiti da tobom upravlja egoizam – ili apatija – u odnosu prema bližnjemu.

Tvoja ljubav treba biti primjerena, prilagođena potrebama drugih... a ne tvojima.