Lista točaka

Kada su se apostoli raspršili i kada je podivljali narod vikao iz svega grla u mržnji prema Isusu Kristu, Gospa slijedi izbliza svoga Sina po jeruzalemskim ulicama. Ne zaustavlja je buka mnoštva, niti odustaje da prati Spasitelja, dok svi oni iz povorke, u anonimnosti, postaju divlje odvažni u zlostavljanju Krista. Zazovi je snažno: „Virgo fidelis!” – Djevice vjerna! – i moli je da mi koji za sebe kažemo da smo prijatelji Božji, to doista budemo u svakom trenutku.

Vjernost – služba Bogu i dušama – koju od tebe stalno tražim, nije laki zanos, nego onaj drugi: onaj koji se zadobije usput, vidjevši posvuda mnogo toga što treba učiniti.

Posljedica je vjernosti sigurnost da nastavljaš ići ispravnim putem, bez nestabilnosti i nemira. I učvršćenje u sigurnost da zdrav razum i sreća postoje. – Vidi obistinjuje li se to svakoga trenutka u

tvom životu.

Povjerio si mi da te Bog ponekad ispunja svjetlom, a u drugim trenucima ne. Podsjetio sam te, sa sigurnošću, da je Bog uvijek beskrajno dobar. Stoga, za kretanje naprijed dovoljni su ti ovi trenuci svjetla; ali i oni drugi su ti korisni, da te učine vjernijim.

Sol zemlje. – Naš Gospodin je rekao da su njegovi učenici – također ti i ja – sol zemlje koja treba učiniti imunim, spriječiti kvarenje, dati okus svijetu.

– Ali je također dodao: “Quod si sal evanuerit...”

– Ako sol obljutavi, bacit }e se van da ljudi po njoj gaze...

– Sada, suočeni s mnogim zbivanjima na koja se tužimo, ne počinješ li sebi tumačiti ono što prije nisi uspijevao protumačiti?

Uzdrhtim na onaj odlomak iz Druge poslanice Timoteju, u kojem se Apostol tuži zbog Demina bijega u Solun, privučenog zavodljivostima svijeta... Za ništavnu stvar, i iz straha pred progonima, izdao je božansku stvar čovjek kojega sv. Pavao u drugim poslanicama ubraja među svete. Uzdrhtim, poznajući svoju malenost; i nuka me da zahtijevam od sebe vjernost Gospodinu i u događajima koji mogu izgledati nevažni, jer ako mi ne služe jačem sjedinjenju s Njim, ne želim ih!

Za toliko povijesnih događaja, oko kojih se sotona uporno trudi ne bi li se ponovili, učinilo mi se veoma pogođeno ono tvoje objašnjenje o vjernosti: “Nosim svaki dan u srcu, u glavi i na usnama uzdah: Rim!”

Veliko otkriće: stvar koju si uspijevao samo površno shvatiti, postala ti je sasvim jasna kada si je morao tumačiti drugima. Morao si veoma dugo razgovarati s jednim koji je bio klonuo duhom, jer se osjećao beskorisnim a nije htio biti nikome na teret... Tada si shvatio, kao nikada prije, zašto ti stalno govorim da trebamo biti magarčići na dolapu: vjerni, s velikim štitnicima na očima da ne možemo gledati ni osobno uživati rezultate – cvjetove, plodove, ljepotu vrta – sasvim sigurni u učinkovitost naše vjernosti.

Vjernost zahtijeva glad za formacijom, jer – potaknut iskrenom ljubavlju – ne želiš riskirati da, iz neznanja, širiš ili braniš kriterije i stavove koji su veoma daleko od slaganja s istinom.

„Htio bih”, pišeš mi, „da moja vjernost i moja ustrajnost budu tako čvrste i tako stalne, a moje služenje tako budno i puno ljubavi, da možete biti zadovoljni sa mnom, i da Vam budem mala utjeha.”

– A ja ti odgovaram: Neka te Bog učvrsti u tvojoj odluci, da bismo bili pomoć i utjeha Njemu.

Istina je da neki koji se zanose poslije odlaze... Neka te to ne uznemiruje: oni su igla kojom se Bog služi da bi prošao konac.

– Oh, i preporuči ih Gospodinu! Možda se može postići da nastave druge poticati.

Za tebe koji se kolebaš, prepisujem iz jednog pisma: “Možda ću odsad pa nadalje nastaviti biti isto neprikladno sredstvo. Unatoč tome, izmijenilo se postavljanje i rješenje moga životnog problema; jer je u meni čvrsta želja da ustrajem... zauvijek!”

– Ne sumnjaj u Njegovu nepogrešivost.