Lista točaka

Pitao si me imam li križeva. I odgovorio sam ti potvrdno, da mi uvijek imamo Križ. – Ali slavni Križ, božanski pečat, garanciju autentičnosti da smo djeca Božja. Stoga koračamo uvijek sretni s Križem.

Ne budite duše uskih vidika, nedorasli muškarci i žene, kratkovidni, nesposobni prihvatiti naše nadnaravne kršćanske horizonte sinova Božjih. Bog je odvažnost!

Zahvali Gospodinu za neprestanu nježnost, i majčinsku i očinsku, s kojom se prema tebi odnosi. Ti, koji si uvijek sanjao o velikim pustolovinama, dao si se u jednom predivnom pothvatu... koji će te dovesti do svetosti. Inzistiram: Zahvali za to Bogu životom apostolata.

Za tebe, prepisujem iz jednog pisma: “Zadivljuje me evanđeoska poniznost. Ali mi se ne sviđa glupavo i nepromišljeno sagibanje nekih kršćana koji na taj način nagrizaju ugled Crkve. Mora da je na njih mislio onaj ateistički pisac kad je rekao da je kršćanski moral, moral robova...” Ustvari smo sluge, sluge uzdignute u stanje sinova Božjih, koji se ne žele ponašati kao robovi strasti.

Dobar sin Božji mora biti sasvim čovječan. Ali ne toliko da upadneš u vulgarnost i neodgojenost.

Dijete Božje ne može pripadati samo jednoj klasi, jer ga zanimaju problemi svih ljudi... I nastoji pomoći njihovu rješavanju putem pravednosti i ljubavi našeg Otkupitelja. Na to je već upozorio Apostol kada nam piše da za Gospodina nema diskriminacije osoba, a što ja nisam oklijevao ovako prevesti: samo je jedna rasa, rasa djece Božje!

Svojim ponašanjem kršćanskog građanina pokaži svijetu razliku između tužnog i radosnog življenja; između osjećaja bojažljivosti i osjećaja hrabrosti; između opreznog, dvoličnog... licemjernog ponašanja i ponašanja jednostavnih i potpunih ljudi. – Jednom riječju, između sinova ovog svijeta i djece Božje.

Daleko – tamo na obzorju – čini se da se nebo spaja sa zemljom. Nemoj zaboraviti da se nebo i zemlja doista spajaju tek u tvome srcu djeteta Božjega.

Apostol je također napisao da “nema više razlike: Grk – Židov, obrezanje – neobrezanje, barbar – skit, rob – slobodnjak, nego sve i u svima – Krist”. Te riječi vrijede danas kao i jučer: pred Gospodinom ne postoje etničke, rasne, klasne, profesionalne razlike... Svatko od nas ponovno je rođen u Kristu, da bi bio novo stvorenje, dijete Božje: svi smo braća i moramo se ponašati kao braća!

Miran i uravnotežen karakter, neslomljiva volja, duboka vjera i žarka pobožnost - sve su to potrebne osobine djeteta Božjeg.

Djeca Božja! Okolnost koja nas preoblikuje u nešto uzvišenije od osoba koje se uzajamno podnose. Poslušaj Gospodina: “Vos autem dixi amicos!” – Njegovi smo prijatelji koji kao On polažemo rado život jedni za druge, u herojskim trenucima i u običnom suživotu.

Bog hoće nas, svoju djecu, kao udarne čete. – Ne možemo, kao takvi, stajati u pričuvi: stvoreni smo za borbu, na mjestu gdje se nalazimo, kao vojska svrstana za bitku.