Lista točaka

Ima osoba koje griješe zbog slabosti – zbog krhkosti ilovače od koje smo načinjeni – ali ostaju dosljedni u nauku. Ti isti, s Božjom milošću, pokazuju herojsku hrabrost i poniznost u ispovijedanju vlastite pogreške i postojanom branjenju istine...

Pišeš mi da si dospio, konačno, do ispovjedaonice i da si osjetio poniženje što si morao otvoriti kloaku – baš tako si rekao! – svoga života pred jednim “čovjekom”. Kada ćeš iskorijeniti to lažno poštovanje koje imaš prema samom sebi? Tada ćeš ići na ispovijed zadovoljan što se možeš pokazati kakav jesi, pred tim “čovjekom” posvećenim – drugim Kristom, samim Kristom! – koji ti daje odrješenje, Božje oproštenje.

Božić je. Pišeš mi: „U svetom iščekivanju Marije i Josipa, čekam i ja, s nestrpljenjem, Dijete. Kako ću biti sretan u Betlehemu! Već vidim da ću prštati od beskrajne radosti. Ah! Ali s Njim se želim također ponovno roditi...” – Dao Bog da se ostvari ova tvoja želja!

Ponovno natrag na svoje stare ludosti!... A onda, kad se vratiš, osjećaš u sebi premalo radosti, jer ti nedostaje poniznosti. Izgleda da ti uporno ignoriraš drugi dio prispodobe o rasipnom sinu, i još si uvijek navezan na bijednu sreću žireva. Oholo ranjen zbog svoje slabosti, ne odlučuješ se moliti oproštenje i ne shvaćaš da te, ako se poniziš, čeka topao doček tvog Boga Oca, gozba za tvoj povratak i za tvoj novi početak.

„Oče, kao što ste mi savjetovali, smijem se svojoj bijedi – ne zaboravljajući da ne smijem praviti kompromise – i tada se osjećam mnogo radosniji. Naprotiv, kada učinim tu glupost da se ražalostim, čini mi se kako gubim put.”

Moramo podržavati u našim dušama istinski užas prema grijehu. Ponavljaj ovo skrušenim srcem: Daj Gospodine da Te više nikada ne uvrijedim! Ali nemoj se čuditi ako osjetiš teret svog jadnog tijela i ljudskih strasti: bilo bi ludo i sasvim djetinjasto da tek sada primjećuješ da “to” postoji. Tvoja bijeda nije prepreka, dapače, ona je poticaj da se što više sjediniš s Bogom, da Ga ustrajno tražiš, jer je On onaj koji nas očišćuje.

Budući da ćeš se nužno, prije ili kasnije, morati suočiti sa svojom osobnom bijedom, želim te zaštititi od nekih napasti koje će ti u tom trenutku đavao prišapnuti, a koje moraš smjesta odbaciti: pomisao da te je Bog zaboravio, da je tvoj poziv na apostolat uzaludan, ili da je teret patnje i grijeha svijeta veći od tvojih apostolskih snaga...

– Ništa od svega toga nije istinito!

Osjetio si bol u duši kad su ti rekli: „To što ti tražiš nije obraćenje, nego spremište za tvoju bijedu...” i tako, ići udobno naprijed – ali s gorkim okusom! – vukući za sobom taj žalobni teret.

Stidiš se, pred Bogom i pred drugima. Otkrio si na sebi šugu staru i obnovljenu: nema nagona ni zlog nagnuća koje ne bi osjećao pod kožom... a u srcu imaš oblak nesigurnosti. Osim toga, napast se pojavljuje kad bi to najmanje htio i očekivao, kad ti se zbog umora volja uspori. Ne znaš više ni je li te ponizuje, iako te boli kad se vidiš takvim... Ali neka te boli radi Njega, iz Ljubavi prema Njemu: ovo kajanje ljubavi pomoći će ti da ostaneš budan, jer borba će trajati dok budemo živjeli.

Ove potištenosti, jer vidiš ili jer drugi otkrivaju tvoje nedostatke, nemaju nikakva temelja...

– Traži istinsku poniznost.

„Još uvijek sam jadno stvorenje”, kažeš mi. Međutim, prije nego si to shvatio prošao si kroz teške trenutke! Sada se, bez privikavanja i popuštanja, učiš osmjehivati i nanovo započinjati svoju borbu s rastu}om radošću.

“Bezgrešna Djevice, znam dobro da sam bijedni siromah koji ne čini drugo nego svaki dan uvećava broj svojih grijeha... ” Tako, rekao si mi nekidan, razgovaraš s našom Majkom. I savjetovao sam ti sa sigurnošću da moliš Svetu Krunicu: Blažena monotonija Zdravomarija koja pročišćuje monotoniju tvojih grijeha!