Lista točaka

Vidiš sebe svakim danom sve više uronjenog u Boga... kažeš mi. – Znači, bit ćeš svakim danom bliži svojoj braći.

Ispunjavaš zahtjevan životni plan: dižeš se rano, moliš, primaš sakramente, radiš ili učiš mnogo, uzdržljiv si, mrtviš se... ipak opažaš da ti nešto nedostaje! Unesi u svoj dijalog s Bogom ovo razmatranje: Budući da je svetost – odnosno borba da je se postigne – punina ljubavi, trebaš preispitati svoju ljubav prema Bogu, i, radi Njega, prema drugima. Možda ćeš tada otkriti velike nedostatke skrivene u svojoj duši, protiv kojih se nisi ni borio: nisi dobar sin, dobar brat, dobar suradnik, dobar prijatelj, dobar kolega; – i, jer ljubiš neuredno “svoju svetost”, zavidan si. “Žrtvuješ” se u mnogim “osobnim” detaljima; zbog toga si privezan na svoj “ja”, na svoju osobu, i ne živiš za Gospodina, ni za druge: živiš za sebe.

Ponekad se pokušavaš opravdati govoreći da si rastresen, rasijan; ili da si karakterno hladan, suzdržljiv. I dodaješ kako stoga ne poznaješ do dna niti osobe s kojima živiš.

– Čuj, to te opravdanje ne ostavlja mirnim, zar ne?!

Savjetovao sam ti da uneseš mnogo nadnaravnog gledanja u svaku pojedinost svog običnog života. I odmah zatim sam dodao: Život s drugima pruža ti mnogo prilika tijekom dana.

Živjeti ljubav znači poštovati mentalitet drugih: ispuniti se radošću zbog njihova puta prema Bogu... a da pritom ne tražiš da oni misle kao ti ili da se ujedine s tobom.

– Palo mi je na pamet iznijeti ti sljedeću primjedbu: ti različiti putevi ipak su paralelni; slijedeći svoj vlastiti svatko će stići do Boga... Nemoj se gubiti u uspoređivanju ni u nemirima da saznaš tko će stići prije: to nije važno, ono što je važno jest – da svi stignemo do cilja.

Drugi je pun nedostataka! Dobro... Međutim osim činjenice da su savršeni samo u Nebu, ti također vučeš sa sobom svoje nedostatke i svejedno te podnose i, još više, poštuju te, jer te ljube ljubavlju koju je Isus Krist imao za svoje, sve dobrano opterećene bijedama!

– Izvuci pouku!

Tužiš se kako te ne shvaća... – Uvjeren sam da sve moguće čini kako bi te shvatio. Ali, kad ćeš se ti malo potruditi shvatiti njega?

Slažem se, dopuštam: ta osoba se ponijela loše, njezino je ponašanje nedostojno i zaslužuje prijekor, ne pokazuje nikakvu vrijednost. „Ljudski zaslužuje sav prezir”, dodao si.

– Ponavljam: Razumijem te, ali ne dijelim tvoju posljednju tvrdnju; taj jadan život je svet. Krist je umro da ga otkupi! Ako ga On nije prezreo, kako se usuđuješ ti?

Ako se tvoje prijateljstvo spušta na pomagača tuđe bijede, svodi se na žalosno kumovanje koje ne zaslužuje nimalo poštivanja.

Uistinu život, sam po sebi ograničen i nesiguran, katkada postaje težak. – To će ti pomoći da postaneš više nadnaravan, da vidiš Božju ruku: i tako ćeš biti ljudskiji i imat ćeš više razumijevanja za one koji te okružuju.

Oprost je razmjeran autoritetu. Običan sudac mora osuditi – iako uzimajući u obzir olakšavajuće okolnosti – provjereno i priznato zlo. Vrhovna vlast neke zemlje katkada dopušta amnestiju ili oslobađanje. Pokajanoj duši Bog oprašta uvijek.

„Preko vas sam vidio Boga koji je zaboravio moje uvrede i primio me s ljubavlju Oca.” Tako je pisao svojima jedan skrušeni rasipni sin 20. stoljeća, vraćajući se u kuću očevu.