Lista točaka

“Molitva” je poniznost čovjeka, koji priznaje svoju duboku bijedu i veličinu Boga kojemu se obraća i kojemu se klanja na način da sve očekuje od Njega, ništa od sebe.

“Vjera” je poniznost razuma, koji se odriče vlastitog suda i podlaže se sudu i autoritetu Crkve.

“Poslušnost” je poniznost volje, koja se podvrgava volji drugih, radi Boga.

“Čistoća” je poniznost tijela, koje se pokorava duhu.

Vanjsko “mrtvljenje” je poniznost osjetila.

“Pokora” je poniznost svih strasti, žrtvovanih Gospodinu.

– Poniznost je istina na putu asketske borbe.

Velika je stvar znati da si ništa pred Bogom, jer je baš tako.

„Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca...” Isusova poniznost!... Koja pouka za tebe koji si jadno sredstvo od gline. On – uvijek milosrdan – podigao te i učinio da zablista u tvojoj niskosti, besplatno uzvišenoj, sunčeva svjetlost milosti. A ti, koliko si puta prikrivao svoju oholost pod izlikom dostojanstva, pravde!... I koliko si prilika za učenje od Učitelja propustio zato jer ih nisi znao učiniti nadnaravnima!

Ove potištenosti, jer vidiš ili jer drugi otkrivaju tvoje nedostatke, nemaju nikakva temelja...

– Traži istinsku poniznost.

Daj da ti spomenem, među ostalim, neke jasne znakove pomanjkanja poniznosti:

– misliti da je ono što činiš ili govoriš bolje učinjeno i rečeno od onoga što kažu ili čine drugi;

– htjeti uvijek biti pobjednik;

– prepirati se bez razloga ili – kad si u pravu

– inzistirati uporno i na nepriličan način;

– davati svoje mišljenje neupitan, i da ljubav to ne traži;

– prezirati stavove drugih;

– ne držati da si sve darove i sposobnosti koje imaš dobio na posudbu;

– ne priznati se nedostojnim bilo koje časti i poštovanja, čak i zemlje po kojoj hodaš i stvari koje

posjeduješ;

– u razgovorima davati sebe za primjer;

– govoriti o sebi loše, kako bi te držali boljim ili ti protuslovili;

– opravdavati se kada te ukore;

– skrivati pred duhovnim vođom koji ponižavajući nedostatak, da on ne bi izgubio dobro

mišljenje koje ima o tebi;

– slušati sa zadovoljstvom pohvale i radovati se što su o tebi dobro govorili;

– žalostiti se što se druge poštuje više od tebe;

– odbijati izvršavati niže zadatke;

– tražiti i željeti da se istakneš;

– uvlačiti u razgovor riječi samohvale ili one koje daju naslutiti tvoje poštenje, tvoju pamet i

spretnost ili tvoj profesionalni ugled;

– stidjeti se što ti neka dobra nedostaju...

Biti ponizan ne znači osje}ati tjeskobu ili strah.

Bježimo od one pogrešne poniznosti koja se zove udobnost.

Petar Mu reče: „Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?” A Isus odgovori: „Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.” Petar inzistira: „Nećeš mi prati noge nikada!” Isus mu odgovori: „Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.” Šimun Petar se predaje: „Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!” Nasuprot pozivu na posvemašnje predanje, potpuno i bez oklijevanja, često suprotstavljamo lažnu skromnost, kao što je ona Petrova... Kad bismo barem i mi bili ljudi srca kao Apostol! Petar ne dopušta nikome da Isusa ljubi više od njega. Ta ga ljubav navodi na ovakvu reakciju: „Evo me, operi mi ruke, glavu i noge! Očisti me od svega, jer se želim predati tebi bez pridržaja.”

Za tebe, prepisujem iz jednog pisma: “Zadivljuje me evanđeoska poniznost. Ali mi se ne sviđa glupavo i nepromišljeno sagibanje nekih kršćana koji na taj način nagrizaju ugled Crkve. Mora da je na njih mislio onaj ateistički pisac kad je rekao da je kršćanski moral, moral robova...” Ustvari smo sluge, sluge uzdignute u stanje sinova Božjih, koji se ne žele ponašati kao robovi strasti.

Uvjerenje o svojoj “lošoj ćudi” – poznavanje samoga sebe – pribavit će ti nadnaravnu reakciju, koja će ti u dušu sve više ukorjenjivati radost i mir – pred poniženjima, prezirom, klevetama... Nakon onoga “fiat” – Gospodine, neka bude ono što ti hoćeš – tvoje razmišljanje u tim slučajevima mora biti: “Zar je rekao samo to? Vidi se da me ne pozna: inače ne bi bio tako kratak.” Nakon što si uvjeren da zaslužuješ gore postupanje, osjetit ćeš se zahvalnim prema onoj osobi i razveselit će te ono zbog čega bi drugi patili.

Što je na višem smješten kip, toliko je teži i opasniji pad.

Utječi se duhovnom vodstvu stalno s većom poniznošću i točnošću, što je također poniznost. Misli – i nećeš pogriješiti, jer je tu Bog koji ti govori – da si kao malo, iskreno dijete kojega malo-pomalo uče govoriti, čitati, prepoznavati cvijeće i ptice, živjeti radosti i muke, paziti kuda hoda.

“Quia respexit humilitatem ancillae suae” – što pogleda na neznatnost službenice svoje...

– Svaki sam dan sve uvjereniji da je istinska poniznost nadnaravni temelj svih kreposti! Govori s Gospom, da te pouči hodati tom stazom.