Lista točaka

Nema vremena?... Bolje tako! Krista zanimaju baš oni koji nemaju vremena.

Rad je prvo zvanje čovjeka, rad je Božji blagoslov, i žalosno se varaju oni koji ga smatraju kaznom. Gospodin, najbolji otac, smjestio je prvog čovjeka u Raj “ut operaretur” – da radi.

Učenje, rad: neizbježive su dužnosti svakog kršćanina; sredstvo obrane protiv neprijatelja Crkve i privlačenja – s našim profesionalnim ugledom – tolikih drugih duša koje, makar su dobre, bore se odvojeno. To je najosnovnije oružje onome koji želi biti apostol u svijetu.

Molim Boga da ti budu uzor djetinjstvo i mladost Isusova, bilo kad raspravlja s naučiteljima u Hramu, bilo kad radi u Josipovoj radionici.

Trideset tri Isusove godine!... Trideset ih bijaše obavijeno šutnjom i skrovitošću; podložnošću i radom…

Pisao mi je onaj momak: “Moj ideal je tako velik da ga može obuhvatiti samo more.” – Odgovorio sam mu: A Svetohranište, tako “maleno”? A nazaretska radionica, tako obična? – U veličini običnih stvari čeka nas On!

Pred Bogom nijedno zanimanje nije samo po sebi ni malo ni veliko. Sve dobiva vrijednost po Ljubavi kojom se ostvaruje.

Herojstvo rada sastoji se u tome da se svaki zadatak “dovede do svršetka”.

Uporno tvrdim: u jednostavnosti svog običnog posla, u jednoličnim pojedinostima svakoga dana, trebaš otkriti tajnu – skrivenu mnogima – veličine i novosti: Ljubav.

Mnogo ti u tome pomaže – kažeš mi – ova misao: Koliki su trgovci iz doba prvih kršćana postali sveti? I želiš pokazati kako je to i danas moguće... – Gospodin te neće napustiti u tvom nastojanju.

I ti imaš profesionalni poziv koji te “tjera naprijed”. – I baš je taj poticaj mamac za ulov ljudi. Imaj, stoga, ispravnu nakanu i nastoj zadobiti sav mogući profesionalni ugled, na službu Bogu i dušama. Gospodin računa i na “to”.

Da bi se stvari dovršile, treba ih najprije započeti. – Čini se očevidna istina, pa ipak ti toliko puta nedostaje ta obična odluka! A... kako se sotona raduje tvojoj neuspješnosti!

Brige?... Ja ih nemam, rekoh ti, jer imam mnogo poslova.

Prolaziš kroz kritično razdoblje: osjećaš neku neodređenu bojazan; poteškoću u prilagođavanju životnog plana; ubitačan rad, jer ti nisu dovoljna 24 sata na dan da bi ispunio sve svoje dužnosti... – Jesi li pokušao slijediti Apostolov savjet: “Neka se sve čini dolično i u redu”? To znači u Božjoj prisutnosti, s Njim, za Njega, u Njemu.

Kad raspoređuješ svoje vrijeme, moraš misliti i kako iskoristiti slobodne trenutke koji će se nepredviđeno pojaviti.

Uvijek sam shvaćao odmor kao odmak od dnevnih dužnosti, nikada kao ljenčarenje. Odmor znači doći k sebi: obnoviti snage, ideale i planove... Ukratko: Promijeniti zanimanje da bi se poslije vratilo – s novim poletom – na uobičajeni posao.

Sada, kad imaš mnogo posla, iščezli su svi “tvoji problemi”... – Budi iskren, jer si odlučio raditi za Njega ne ostaje ti više vremena da misliš na svoj egoizam.

Strelovite molitve ne smetaju poslu kao što ni kucanje srca ne remeti pokrete tijela.

Posvetiti vlastiti posao nije nešto neostvarivo, već je to zadaća svakog kršćanina... tvoja i moja. – Dobro je to otkrio onaj strojar koji je rekao: “Radosnim do bezumlja čini me sigurnost da ja, rukujući tokarskim strojem i pjevajući, pjevajući mnogo – iznutra i izvana – mogu postati svet... Kolika je dobrota našeg Boga!”

Posao ti se čini nezahvalnim, naročito kad uočiš kako malo ljube Boga tvoje kolege i, osim toga, kako izbjegavaju milost i dobro koje im želiš podariti. Ti moraš nastojati nadoknaditi sve ono što oni propuštaju, predajući se Bogu i u poslu – kao nikada dosad – preoblikujući ga u molitvu koja se diže do Neba za čovječanstvo.

Raditi s radošću ne znači raditi “radosno”, površno kao da se skida s leđa nesnosan teret…

– Nastoj da zbog naglosti ili ležernosti tvoja nastojanja ne izgube na vrijednosti, riskirajući da na kraju dođeš pred Boga praznih ruku.

Neki se u poslu ponašaju s predrasudama: zbog principa ni u koga nemaju povjerenja i, naravno, ne shvaćaju potrebu u vlastitom poslu naći put posvećenja. Ako im to kažeš, odgovore ti da ne dodaješ druga zaduženja njihovu radu, koji već nezadovoljno podnose, kao kakav teret. – To je jedna od bitaka za mir koju treba dobiti: naći Boga u vlastitom poslu i – s Njim i kao On – služiti drugima.

Strašiš se pred poteškoćama i povlačiš se. Znaš li kako se može sažeti tvoje ponašanje? Lagodnost, lagodnost i opet lagodnost! Bio si rekao da si spreman žrtvovati se. Žrtvovati se bez granica, a ostao si na razini šegrta-heroja. Reagiraj zrelo!

Studente, predaj se apostolskim duhom svojim knjigama, s intimnim uvjerenjem da su ovi sati i sati već, baš sada! duhovna žrtva prikazana Bogu za čovječanstvo, za tvoju zemlju, za tvoju dušu.