Lista točaka
Moramo podržavati u našim dušama istinski užas prema grijehu. Ponavljaj ovo skrušenim srcem: Daj Gospodine da Te više nikada ne uvrijedim! Ali nemoj se čuditi ako osjetiš teret svog jadnog tijela i ljudskih strasti: bilo bi ludo i sasvim djetinjasto da tek sada primjećuješ da “to” postoji. Tvoja bijeda nije prepreka, dapače, ona je poticaj da se što više sjediniš s Bogom, da Ga ustrajno tražiš, jer je On onaj koji nas očišćuje.
Gospodina mnogo boli nesavjesnost mnogih muškaraca i žena koji se ne trude izbjeći hotimične lake grijehe. To je normalno – misle opravdavajući se – jer tu svi posrćemo! Slušaj me dobro: i većina iz one rulje koja je osudila Krista i predala Ga smrti, počela je samo s vikanjem – kao i drugi! – i uputivši se na Maslinsku goru – zajedno s drugima! – ... Na koncu, potaknuti opet onim što su radili “svi”, nisu znali, ili nisu htjeli, povući se natrag... i razapeli su Isusa!
– I nakon dvadeset stoljeća još nismo naučili.
“Felix culpa!” pjeva Crkva... – Blažena tvoja pogreška – ponavljam ti na uho – ako ti je poslužila da ponovno ne padneš; i, također, da bolje shvatiš i pomogneš bližnjemu, koji nije manje vrijedan od tebe.
Ljubi svoju domovinu: domoljublje je kršćanska krepost. Međutim, ako se domoljublje izrodi u nacionalizam, koji s nebrigom i s prezirom – bez kršćanske ljubavi i pravde – gleda na druge zemlje i druge narode, onda je to grijeh.
„Sve dok me ne uvlače u grijeh!” – Hrabar komentar onog jadnog stvorenja, koje gotovo uništiše moćni neprijatelji u njegovu vlastitom životu i ljudskim i kršćanskim težnjama. - Razmišljaj i uči: sve dok me ne uvlače u grijeh!
Čim se dobrovoljno dopusti dijalog s njom, napast nam oduzima mir duše, kao što pristanak na nečistoću uništava milost.
Slijedio je put nečistoće čitavim svojim tijelom... i čitavom svojom dušom. – Njegova se vjera unakazila... iako zna dobro da to nije pitanje vjere.
Da, moli za oproštenje kajući se, i čini puno pokore za prijestupe nečistoće u svom minulom životu, ali ne htijući ih se više sjećati.
Samo je pakao kazna za grijeh. Smrt i sud nisu drugo nego posljedice, kojih se ne boje oni koji žive u milosti Božjoj.
Uteci se Djevici, Majci Dobrog Savjeta, da iz tvojih usta ne iziđe nikada uvreda Bogu.
U razmatranju, Muka Kristova izlazi iz hladnog okvira povijesti, ili iz pobožnog razmišljanja, da bi se pojavila pred očima, strašna, mučna, okrutna, krvava... puna Ljubavi.
– I uviđa se da se grijeh ne može svesti na malu “pravopisnu pogrešku”: on znači raspeti, pribiti ruke i noge Božjeg Sina i probosti Mu srce.
Dokument ispisan iz https://escriva.org/hr/book-subject/surco/59565/ (20.11.2025.)