Lista točaka

Kad je u pitanju obrana istine, kako se može poželjeti ugoditi Bogu, a u isto se vrijeme ne sukobiti s okolinom? To se dvoje isključuje: ili jedno ili drugo! Potrebno je da žrtva bude paljenica: treba spaliti sve... čak i ono “što će ljudi reći”, čak i takozvani ugled.

O kako jasno sada vidim da “sveta bezobzirnost” ima svoj korijen, i to veoma dubok, u Evanđelju! Ispuni Volju Božju... sjećajući se Isusa ozloglašenog, Isusa popljuvanog, ispljuskanog, Isusa dovedenog pred sudište čovječuljaka... i Isusa koji šuti! – Odluka: sagnuti čelo pred pogrdama, i – računajući također na poniženja, koja će bez sumnje doći – nastaviti u božanskom pothvatu koji nam je povjerila Milosrdna Ljubav našega Gospodina.

Zastrašuje šteta koju možemo prouzročiti ako pustimo da nas zahvati strah i stid pokazati se kršćanima u običnom `životu.

Ima onih koji kada govore o Bogu, ili o apostolatu, kao da se osjećaju obvezni braniti se. Možda stoga što nisu otkrili vrijednost ljudskih kreposti, a obiluju naprotiv duhovnom izobličenošću i kukavičlukom.

Uzaludno je očekivati da se svima ugodi. Nezadovoljnih i onih koji se bune bit će uvijek. Poslušaj kako je to pučka mudrost sažela: „Kad je dobro janjcima, slabo je vukovima.”

Ne ponašaj se kao oni koji se prestraše pred neprijateljem kojemu je sva snaga u njegovu “nasrtljivom glasu”.

Razumiješ posao koji se obavlja... čini ti se u redu (!). Ali veoma dobro paziš da ne surađuješ i, još više, da te drugi ne vide i ne pomisle da surađuješ. Bojiš se da te ne bi držali boljim nego što jesi, rekao si mi. Nije li to možda strah da Bog i ljudi ne bi od tebe zahtijevali veću dosljednost?

Izgledao je posve odlučan... ali u trenutku kad je trebao uzeti pero u ruke kako bi prekinuo sa zaručnicom, jača je bila neodlučnost i ponestalo mu je hrabrosti: „Sasvim ljudski i shvatljivo”, komentirao je netko. Dakle, prema tom komentaru, zemaljske ljubavi nisu sadržane u onome što se mora napustiti da bi se potpuno slijedilo Isusa Krista, kad On to traži.

Ima osoba koje griješe zbog slabosti – zbog krhkosti ilovače od koje smo načinjeni – ali ostaju dosljedni u nauku. Ti isti, s Božjom milošću, pokazuju herojsku hrabrost i poniznost u ispovijedanju vlastite pogreške i postojanom branjenju istine...

Neki nazivaju nerazboritošću i pretjeranom smjelošću vjeru i pouzdanje u Boga.

„Ludost je uzdati se u Boga!...” kažu. A zar nije veća ludost pouzdati se u samoga sebe ili u druge ljude?

Pišeš mi da si dospio, konačno, do ispovjedaonice i da si osjetio poniženje što si morao otvoriti kloaku – baš tako si rekao! – svoga života pred jednim “čovjekom”. Kada ćeš iskorijeniti to lažno poštovanje koje imaš prema samom sebi? Tada ćeš ići na ispovijed zadovoljan što se možeš pokazati kakav jesi, pred tim “čovjekom” posvećenim – drugim Kristom, samim Kristom! – koji ti daje odrješenje, Božje oproštenje.