Lista točaka

Nisi sretan jer se ponašaš kao da si ti uvijek središte: sad te boli želudac, sad si umoran, sad su o tebi nešto rekli... – Jesi li pokušao misliti o Njemu, i po Njemu o drugima?

Osjetio si bol u duši kad su ti rekli: „To što ti tražiš nije obraćenje, nego spremište za tvoju bijedu...” i tako, ići udobno naprijed – ali s gorkim okusom! – vukući za sobom taj žalobni teret.

Samo su budalasti tvrdoglavi: oni veoma budalasti – veoma tvrdoglavi.

Iščupati u korijenju sebeljublje i mjesto njega probuditi ljubav prema Isusu Kristu: eto, u tome se sastoji tajna uspjeha i sreće.

Iako tvrdiš da Ga slijediš, ipak uvijek se bi uobražavaš da “ti” to radiš, po “svojim” planovima, samo “svojim” snagama. – Ali Gospodin je rekao: “Sine me nihil!” – Bez mene ne možeš učiniti ništa.

Ne priznaju ono što ti zoveš svojim “pravom” i što sam ti ja preveo kao tvoje “pravo na oholost”... Jadni mali lakrdijašu! – Osjetio si, jer se nisi mogao braniti – napadač je bio veoma jak – bol od stotinu zaušnica. – Pa ipak, unatoč svemu, nisi se naučio poniziti. Sada te tvoja savjest prekorava: naziva te oholim... i kukavicom. – Zahvali Bogu, jer si na putu da nazreš svoju “obvezu poniznosti”.

Pun si sebe, sebe, sebe... I nećeš biti uspješan dok se ne ispuniš Njim, Njim, Njim djelujući “in nomine Domini” – u ime i snagom Božjom.

Kako možeš umišljati da slijediš Krista, ako se samo vrtiš oko samoga sebe?

Nestrpljiva i neuredna briga da bismo se profesionalno istakli može prikriti sebeljublje pod plaštem “služenja dušama”. Lažno – doista tako mislim – se opravdavamo kako se neke prilike ne smiju propustiti, neke povoljne okolnosti... Skreni pogled na Isusa: On je “Put”. I za vrijeme Njegovih skrovitih godina bilo je “vrlo povoljnih” prilika i okolnosti da ranije započne svoj javni život. S dvanaest godina, primjerice, kada su se učitelji zakona divili Njegovim pitanjima i odgovorima... Ali, Isus Krist izvršava Volju svoga Oca, i čeka: sluša! – Ne gubeći tu svoju svetu ambiciju, da dovedeš cijeli svijet Bogu, kada se ukažu određene mogućnosti – priželjkuješ možda da se povučeš – sjeti se da i ti moraš biti poslušan i baviti se ovim nepoznatim, neupadljivim poslom, bez sjaja, dok od tebe Gospodin ne zatraži nešto drugo: On ima svoje vrijeme i svoje staze.

Varavi i oholi pokazuju se svi oni koji zloupotrebljavaju svoj privilegirani položaj – stečen po novcu, obitelji, činu, dužnosti, inteligenciji... – da bi ponizili one manje sretne.

Oholost, prije ili kasnije, svršava tako da ponizi, pred drugima, čovjeka “više čovjeka”, koji djeluje kao marioneta, tašta i bez mozga, pokretana koncima kojima upravlja sotona.

Iz nadutosti ili iz čiste taštine, mnogi hrane “crnu burzu” da bi na umjetan način podigli svoju osobnu vrijednost.

Nemoj se obeshrabriti u traženju svojih pogrešaka: reagiraj.

– Neplodnost nije toliko posljedica nedostataka – naročito ako se za njih kajemo – koliko posljedica oholosti.

Ako si pao, pridigni se s još više nade... Jedino samoljublje ne shvaća da pogreška – kad je ispravimo – pomaže boljem samoupoznavanju i vlastitoj poniznosti.

„Ni za što smo.” – Pogrešna i pesimistična tvrdnja. – Ako hoćemo, s Božjom milošću – to je prvi i osnovni preduvjet – možemo postati korisni kao dobra sredstva u mnogim pothvatima.

Zamislio sam se nad oporom ali točnom misli onog Božjeg čovjeka dok je promatrao bahatost one osobe: „Oblači se u samu đavolsku kožu – oholost.” A kao kontrast, u duši mi se porodi iskrena želja da se zaodjenem krepošću koju je propovijedao Isus Krist – “Quia mitis sum et humilis corde” – Ja sam blaga i ponizna srca – i koja je privukla pogled Presvetog Trojstva na Njegovu Majku i našu Majku: poniznost, znati i osjećati da si ništa.