Lista točaka

Slušaj me dobro i ponovi moje riječi: kršćanstvo je Ljubav; odnos s Bogom je dijalog uzvišeno pozitivan; briga za druge – apostolat – nije luksuz, nije nešto čime bi se trebali baviti samo rijetki.

– Sada, kad to znaš, budi zbog toga radostan, jer je tvoj život dobio potpuno drugačiji smisao, i izvuci iz toga zaključke.

Nemoj mi govoriti da se brineš za svoj nutarnji život, ako ne vršiš intenzivni apostolat, bez prestanka: Gospodin – za koga me uvjeravaš da ti je blizak – želi spasenje svih ljudi.

Krist očekuje mnogo od tvoga rada. Ali moraš ići tražiti duše, kao što je Dobri Pastir išao tražiti stotu ovcu: ne čekajući da te pozovu. – Zatim, posluži se svojim prijateljima kako bi činio dobro drugima: nitko se ne može osjećati miran – kaži to svakome – nakon što se ispunio duhovnim životom dok se taj duhovni život ne prelije u vanjski apostolski žar.

Ne može se dijeliti vjera od života, ni u mislima ni u svakodnevnoj zbilji.

Savršeno te razumijem kad mi pišeš o svom apostolatu: “Molit ću tri sata uz fiziku. Bit će to bombardiranje da ’padne’ još jedan položaj, koji se nalazi s druge strane stola u knjižnici... a Vi ste ga već upoznali kada ste došli u ove krajeve.” Sjećam se tvoje radosti kada sam govorio da između molitve i posla ne smije biti prekida.

Nemoj se sablažnjavati što ima slabih kršćana koji govore, a ne rade. “Gospodin”, piše Apostol, “platit će svakome po njegovim djelima”: tebi za tvoja, a meni za moja. – Ako se ti i ja odlučimo ponašati dobro, ako ništa drugo, bit će dva himbenika manje na svijetu.

Kažeš da si katolik... – Stoga mi je muka kada vidim da tvoja uvjerenja nisu dovoljno čvrsta da bi uzmogao živjeti katolicizam djelotvornosti, bez prekida i bez iznimki.

Često je istina tako nevjerojatna!... Nadasve stoga jer uvijek zahtijeva životnu dosljednost.

Ne ponašaj se kao budala. Nije fanatizam htjeti iz dana u dan bolje poznavati, više voljeti i s više sigurnosti braniti istinu koju moraš poznavati, voljeti i braniti. Naprotiv – govorim bez straha – upadaju u sektaštvo oni koji se opiru ovom logičnom držanju, u ime neke lažne slobode.

Lako je – događalo se to i u Kristovo vrijeme – reći ne: nijekati ili staviti u sumnju jednu vjersku istinu. – Ti, koji se držiš katolikom, moraš polaziti od “da”. – Kasnije, sa studijem, bit ćeš sposoban iznijeti razloge svoje sigurnosti: iz činjenice da tu nema protuslovlja – niti ga može biti – između Istine i znanosti, između Istine i života.

Ne napuštaj mi rad, ne udaljuj se s puta, pa ako i moraš živjeti s osobama punim predrasuda, kao da bi osnova rasuđivanja ili značenje riječi bili određeni njihovim ponašanjem ili njihovim tvrdnjama. – Trudi se da budeš shvaćen... ali, ako u tom ne uspiješ, idi naprijed.

Tumačio si mu svoje ideale i svoje ponašanje, sigurno, čvrsto, kao katolik: i izgledalo je da prihvaća i shvaća put. – Ali poslije ti je ostala sumnja da se ugušilo takvo shvaćanje u njegovim ne odveć urednim navikama... – Potraži ga iznova, i objasni mu da se istina prihvaća kako bi je se živjelo, ili kako bi je se pokušalo živjeti.