Lista točaka

Zastrašuje šteta koju možemo prouzročiti ako pustimo da nas zahvati strah i stid pokazati se kršćanima u običnom `životu.

Izgledao je posve odlučan... ali u trenutku kad je trebao uzeti pero u ruke kako bi prekinuo sa zaručnicom, jača je bila neodlučnost i ponestalo mu je hrabrosti: „Sasvim ljudski i shvatljivo”, komentirao je netko. Dakle, prema tom komentaru, zemaljske ljubavi nisu sadržane u onome što se mora napustiti da bi se potpuno slijedilo Isusa Krista, kad On to traži.

Imajmo hrabrosti živjeti javno i stalno u skladu s našom svetom vjerom.

Dužnost je svakog kršćanina donositi mir i sreću u različite zemaljske prostore, u križarskom ratu snage i radosti, koji pokreće uvenula i trula srca te ih uzdiže prema Njemu.

Ako u korijenu uništiš svaki znak zavisti i iskreno se obraduješ uspjesima drugih, nećeš izgubiti radost.

Onaj prijatelj mi je pristupio na ovaj način: „Rekli su mi da si zaljubljen.” Ostao sam jako začuđen, i uspio sam ga jedino zapitati za izvor te vijesti. Rekao mi je da ju je pročitao u mojim očima, koje su blistale od sreće.

Kako tek mora da je bio radostan pogled Kristov! Onaj isti pogled što je sigurno blistao u očima Njegove Majke, koja nije mogla zadržati vlastitu radost – „Magnificat anima mea Dominum!” – Njezina je duša slavila Gospodina od trenutka kad Ga je nosila u sebi i na svom krilu. O, Majko! Neka naša radost bude kao i Tvoja – biti s Njim i posjedovati Njega.

Ne budite duše uskih vidika, nedorasli muškarci i žene, kratkovidni, nesposobni prihvatiti naše nadnaravne kršćanske horizonte sinova Božjih. Bog je odvažnost!

Odvažnost nije nerazboritost, ni nepromišljena smjelost, ni jednostavna hrabrost. Odvažnost je snaga, kardinalna krepost, potrebna za život duše.

Ti si se odlučio više razmišljanjem nego žarom i zanosom. Pa da si i htio, nije bilo mjesta za osjećaj: ti si se darovao kad si se uvjerio da je baš tako Bog htio. I od tog trenutka nisi “osjetio” nikakvu ozbiljnu sumnju: već naprotiv, da te koji put prelijeva neka mirna i vedra radost. Tako Bog naplaćuje odvažnost Ljubavi.

Pročitao sam poslovicu veoma poznatu u nekim zemljama: „Svijet je Božji, ali ga Bog iznajmljuje hrabrima.” I nad tim sam se zamislio: Što još čekaš?

Nisam apostol kakav bih trebao biti. Ja sam... bojažljivac. – Nisi li se umanjio, jer je tvoja ljubav mala? Reagiraj!

Problemi koji su te prije pritiskali – a činili su ti se nepremostivi – sasvim su iščezli, riješeni su na božanski način, kao kad je Gospodin zapovjedio vjetrovima i vodama da se smire. – Pa da još sumnjaš!

„Ne pomažite previše Duhu Svetom!” govorio mi je jedan prijatelj u šali, ali s mnogo straha. – Odgovorio sam: „Držim da ’Mu pomažemo’ malo.”

Kad vidim toliko plašljivosti, toliko lažne mudrosti... kod nekih muškaraca i žena, gorim od želje upitati ih: Dakle, vjera i povjerenje su samo za propovijedanje, a ne za prakticiranje?

Nalaziš se u situaciji koja ti izgleda pomalo čudna: s jedne strane, gledajući sebe iznutra, potišten si; a, s druge strane, gledajući prema gore, siguran si i pokretan. – Nemoj se brinuti: znak je to da počinješ sebe bolje upoznavati i, a to je važno! da si na putu da bolje Njega upoznaš.

Jesi li vidio? S Njim si uspio. Čemu se čudiš? – Uvjeri se u ovo: nema toga čemu se treba čuditi. Pouzdajući se u Boga – pouzdajući se uistinu – sve postaje lagano. I, štoviše, uvijek se nadmašuje granica koju smo sebi zamislili.

Želiš li živjeti svetu odvažnost, postići da po tebi Bog djeluje? – Uteci se Mariji i Ona će te pratiti na putu poniznosti, na način da i pred onim što je nemoguće ljudskom razumu – uzmogneš odgovoriti s “fiat!” – neka bude! – što povezuje zemlju s Nebom.

U tvom životu postoje dva dijela koja se ne poklapaju: razum i osjećaj.

Razum – prosvijetljen vjerom – pokazuje ti jasno ne samo put, nego i razliku između herojskog i glupog načina kojim ćeš ga prijeći. Iznad svega, stavlja pred tebe veličinu i božansku ljepotu pothvata koje Presveto Trojstvo stavlja u naše ruke.

Osjećaj se, međutim, hvata na sve ono što prezireš, čak u istom trenutku u kojem držiš da je to vrijedno prezira. Čini se kao da tisuću malih stvari čeka i najmanju priliku, i čim – zbog fizičkog umora ili gubitka nadnaravnog gledanja – tvoja jadna volja slabi, te se sitnice skupljaju i gomilaju u tvojoj mašti, dok ne stvore brdo koje te pritišće i obeshrabruje: oporost rada; otpor poslušnosti; nedostatak sredstava; bengalske vatre lagodnog života; male i velike odvratne napasti; naleti osjećajnosti; umor; gorak okus duhovne osrednjosti... I, katkada, također strah: strah, jer znaš da te Bog hoće sveta, a ti to nisi. Dopusti mi da ti govorim bez uvijanja. Imaš napretek “motiva” da okrećeš pogled unatrag, a nedostaje ti žar da odgovoriš na milost koju ti On daje, jer te je pozvao da budeš drugi Krist, “ipse Christus” – sam Krist.

Zaboravio si Gospodinovu opomenu Apostolu: “Dovoljna ti je moja milost!”, što je potvrda činjenice da, ako hoćeš, možeš.

Oni koji kukavički bježe od patnje imaju o čemu razmatrati videći s kakvim zanosom druge duše prihvaćaju trpljenje. Nisu rijetki muževi i žene koji znaju trpjeti kršćanski. Slijedimo njihov primjer!

Da vjerni ništa ne čine, želja je onih nevjernih.

Moraš li ostati šutljiv i neaktivan?... – Kad je riječ o nepravednom napadu na pravedan zakon? Ne!

Sveta čistoća: poniznost tijela! „Gospodine”, molio si ga, „sedam zasuna za moje srce.” I savjetovao sam ti da u Njega tražiš sedam zasuna za svoje srce i, također, osamdeset godina ozbiljnosti za svoju mladost… A zatim, bdij... jer je lakše ugasiti iskru nego požar; bježi... jer je u tim slučajevima jadan kukavičluk biti “hrabar”; ne gledaj oko sebe raspuštenim očima... jer to ne označuje budnu dušu, nego sotonsku zamku. Ali sva ta revnost ljudska, s mrtvljenjem, kostrijeću, bičevanjem, postom – kako malo vrijedi bez Tebe, moj Bože!

Ovo mora biti tvoje držanje prema ogovaanju. Prije svega praštati: oprostiti svima, od prvog trenutka i iz srca. – A zatim, voljeti: da ti se ne dogodi nikada kakav čin u kojem bi manjkalo ljubavi, odgovori uvijek s ljubavlju! – Ali, ako se napada tvoja Majka, Crkva, hrabro je brani: mirno, ali odlučno i s cjelovitošću punom jakosti, ne dopusti da kaljaju ili da priječe put kojim moraju ići duše koje žele oprostiti i odgovoriti s ljubavlju na osobne uvrede.