Lista točaka

Postiže više onaj koji nastoji izbliza... Stoga se približi Bogu: trudi se biti svet.

Volim uspoređivati nutarnji život s odijelom, s vjenčanom haljinom o kojoj govori Evanđelje. Tkanina se sastoji od pojedinih navika ili vježba pobožnosti, koje, kao vlakna, daju čvrstoću tkivu. I kao što odijelo zbog jedne poderotine gubi svoju vrijednost, iako je ostatak u dobrom stanju, tako i tvoj nutarnji život ako moliš, ako radiš... ali nisi pokajnik – ili obratno – nije – takoreći – potpun.

Da vidimo kada ćeš shvatiti da je tvoj jedini mogući put ozbiljno traženje istine! Odluči se – ne zamjeri mi – Boga shvatiti ozbiljno. Ta tvoja površnost, ako je ne budeš suzbijao, može završiti žalosnim ruglom huljenja.

Pokatkad dopuštaš da prasne tvoj loš karakter, koji se više nego jednom pokazao u prevelikoj nepromišljenoj tvrdoći. Drugi se put, pak, ne brineš svoje srce i svoj um unaprijed pripremiti kako bi postali dostojan stan Presvetom Trojstvu... I uvijek svrši tako da ostaneš malko udaljen od Isusa, kojega slabo poznaješ...

– Na takav način nećeš imati nikada nutarnjeg života.

“Jesus Christus, perfectus Deus, perfectus Homo” – Isus Krist savršen Bog i savršen Čovjek. Mnogo je kršćana koji slijede Krista zadivljeni Njegovim božanstvom, a zaboravljaju Ga kao Čovjeka... i tako ne uspijevaju u vježbanju nadnaravnih kreposti – unatoč svoj izvanjskoj gomili pobožnosti – jer ne čine ništa u postizavanju ljudskih kreposti.

Lijek za sve: osobna svetost! – Zato su sveci bili ispunjeni mirom, snagom, radošću, sigurnošću...

Dosad nisi shvatio poruku koju mi kršćani donosimo drugim ljudima: skrivene divote nutarnjeg života. Kakav novi svijet im predočuješ!

Koliko si novoga otkrio! – Ipak si na mahove naivan, misliš da si vidio sve, da si već u sve upućen... S vremenom, dodirnut ćeš vlastitim rukama jedinstvena i neizmjerna bogatstva Gospodnja koja će ti uvijek pokazivati “novine”, ako budeš uzvraćao ljubavlju i tankoćutnošću: i tada ćeš shvatiti da si na počecima puta, jer se svetost sastoji u poistovjećivanju s Bogom, s tim našim Bogom, koji je neizmjeran i neiscrpiv.

S Ljubavlju, više nego učenjem, shvaćamo “Božje stvari”. Stoga trebaš raditi, trebaš učiti, trebaš prihvaćati bolest, trebaš biti uzdržljiv... ljubeći!

Za tvoj dnevni ispit savjesti: Jesam li propustio koji sat a da nisam razgovarao sa svojim Bogom Ocem?... Jesam li razgovarao s Njim kao dijete koje ljubi? – To možeš!

Ne varajmo se... Bog nije neka sjena, neko udaljeno biće koje nas stvara, a onda nas napušta; nije gospodar koji otiđe i ne vraća se. Iako Ga ne zapažamo svojim osjetilima, On je stvarniji od svih stvarnosti koje diramo i gledamo. Bog je ovdje, s nama, prisutan, živ: vidi nas, čuje nas, vodi nas i promatra naše i najmanje čine, naše najskrovitije namjere. Vjerujemo sve to... ali – živimo kao da Bog ne postoji! Jer za Njega nemamo ni jednu misao, ni jednu riječ, jer Ga ne slušamo, niti se trudimo ovladati našim strastima; jer Mu ne iskazujemo ljubav niti Mu dajemo zadovoljštinu za uvrede...

– Hoćemo li nastaviti živjeti s mrtvom vjerom?

Kad bi bio u Božjoj prisutnosti, kakvim bi sve “nepopravljivim” djelima našao lijeka.

Sretne su one blažene duše koje, kad čuju da se govori o Isusu – a On nam neprekidno govori – odmah Ga prepoznaju kao Put, Istinu i Život!

– Savršeno dobro znaš da nam je, kada ne sudjelujemo u toj sreći, nedostajalo odlučnosti da Ga slijedimo.

Još jednom si osjetio da ti je Krist veoma blizu. – I još jednom si shvatio da moraš učiniti sve za Njega.

Približi se više Gospodinu... još više! – Dok ne postane tvoj Prijatelj, tvoj Pouzdanik, tvoj Vodič.

Vidiš sebe svakim danom sve više uronjenog u Boga... kažeš mi. – Znači, bit ćeš svakim danom bliži svojoj braći.

Ako si dosad, prije nego si Ga susreo, htio trčati u životu širom otvorenih očiju, da budeš svjestan svega – od ovog trenutka... trči bistrog pogleda! Da gledaš s Njim ono što te doista zanima.

Kada u nama postoji nutarnji život, naravnošću kojom se krv slijeva u ranu, utječemo se Bogu u bilo kojoj protivštini.

„Ovo je Tijelo moje...”, i Isus se žrtvovao sakrivši se pod prilikama kruha. Sad je tu, sa svojim Tijelom, svojom Krvlju, svojom Dušom i svojim Božanstvom: isto kao onog dana kad je Toma stavio prst u Njegove slavne Rane. Ipak, u mnogim prilikama naširoko zaobilaziš, ne dajući niti nagovještaj makar kratkog pozdrava iz čiste pristojnosti, kao što to učiniš prema bilo kojoj poznatoj osobi koju susretneš na ulici.

– Imaš mnogo manje vjere od Tome!

Kad bi, da bi tebe oslobodio, otišao u tamnicu neki tvoj bliski prijatelj, zar ne bi nastojao poći k njemu, kako bi malo razgovarao s njim, odnio mu darove, toplinu prijateljstva, malo utjehe?... I kad bi taj razgovor sa zatvorenikom služio tvom oslobođenju od nekog zla i priuštio ti neko dobro... zar bi ga propustio? A da je, umjesto o prijatelju, riječ o tvom ocu ili bratu?

– E, pa onda!

Isus je ostao u Svetoj Hostiji zbog nas: da bi bio uvijek uz nas, da bi nas podržavao i vodio. – A ljubav se uzvraća samo ljubavlju. – Kako da se ne uputimo u Svetohranište svaki dan, makar samo na nekoliko minuta, da bi Mu prinijeli svoj pozdrav i svoju ljubav djece i braće Njegove!

Jesi li vidio sljedeći prizor? – Bilo kojeg podčasnika ili kakvog ničeg časnika s malim autoritetom... Sa strane mu prilazi pristali novak lijepa stasa u neusporedivo boljoj formi od časnika, i ne uzmanjka ni pozdrava ni odgovora. Razmišljaj o kontrastu. – Iz Svetohraništa ove crkve, Krist – savršeni Bog i savršeni Čovjek – koji je umro za tebe na Križu i koji ti daje sva dobra koja trebaš... približava ti se. A ti prolaziš i ne primjećujući to.

Započeo si svoje dnevne posjete Presvetom... – Ne čudi me što mi kažeš: “Počinjem ludo ljubiti svjetlo pred Svetohraništem.”

Neka ti ne prođe ni jedan dan bez uzdaha: „Isuse, ljubim Te”, i – barem jedne – duhovne pričesti – kao zadovoljštine za sva oskvrnuća i obeščašćenja koja On trpi da bi ostao s nama.